Koliko god je naziv ovog albuma simpatičan i poetičan, toliko je i intrigantan i simboličan. Naime, mnoga su jazz djela nastala kroz proturječja, a plava je boja prisutna tijekom cjelokupne povijesti jazza, ne samo zbog povezanosti s bluesom. Plava simbolizira pozitivne emocije, smirenost, vjernost, sigurnost, kreativnost, maštovitost, inspiraciju, povjerenje, prijateljstvo, istinitost, mudrost, čistoću, iscjeljenje, harmoniju, mir i povezanost s duhovnim svijetom. To su tek neke od konotacija, samo one koje se izravno referiraju na glazbu na ovom albumu, na Razzovu umjetnost.
Tajne bebopa
Rezultat je to dugogodišnjeg ustrajnog proučavanja i prakticiranja glazbe koju je, uz svoje istomišljenike, ustoličio alt saksofonist i skladatelj Charlie Parker. On i njegova umjetnost uvijek su u Razzovim mislima, pa je tako bilo i prigodom osmišljavanja ovog autorskog albuma. Osim stilskim određenjem izvedbi, na svojeg idola ukazao je skladbom »Parlie Charker« koja otvara album, a donosi posebnu dramatiku, poput teme iz nekog filma žanra film noir. Ujedno osjeća se polet, strast, ushićenje. »Glazbena tema ‘Parlie Charker’ nastala je spontano. Jednostavno pojavila se, doslovno je iskočila ta fraza dok sam vježbao neka melodijsko-harmonijska rješenja na molsku sekvencu 2-5-1 u C molu«, rekao je Razz u povodu objavljivanja albuma. »Odmah mi je zazvučala karakterno i nekako plastično, skoro da sam je mogao vizualizirati. Čim sam je definitivno uobličio i konkretizirao ‘smjestio’ sam je u rif. Sviram je preko tipičnog harmonijskog slijeda koji je jedna od bezbrojnih inačica molskog bluesa, ali karakteristično je to što ima šesnaest taktova. Baš kao i sve što me oduševljava u umjetnosti i ova skladba ima onu neku nedokučivu, nepotpuno definiranu atmosferu, gdje se miješaju melankolija, bijes, strast, naznaka virtuoznosti i velika sloboda. Čim sam pjesmu na jednoj probi predstavio dečkima iz benda, gotovo momentalno su je prihvatili. Odmah je svima legla i profunkcionirala. Odmah smo se i svi skupa, puni samopouzdanja, bacili i u slobodnom letu krenuli interpretirati naše solističke ideje preko te lijepe, tople harmonijske strukture.«
Razz je uz tu izvedbu uspio poletjeti, ali i povući glazbenike da polete s njim. Između ostalog, na let ga je potaknuo Charlie Parker, iako to zapravo nema nikakve veze s time što mu je nadimak bio Bird. »To Parkerova glazba, između ostalog, donosi izvođaču i slušatelju – totalni ‘Parlie Charker’ – ugodno iznenađenje, tehnički izazov, svježinu i jezgrovitost ideja i veliku radost zajedničkog muziciranja«, rekao je. »Taj dojam je uvijek prisutan, pri svakom ponovnom slušanju njegove glazbe. Ustvari, bit njegove glazbe je u snazi humanističke poruke koju je plasirao kroz svoju umjetnost. Svojim pristupom glazbi i životu općenito zastupao je ideju: živi i pusti živjeti, uživaj, doživi i proživi svaku moguću milisekundu svojega života, dok si još tu, na ovom svijetu. Ta ga je ideja pokretala i intenzivno prožimala. Još se uvijek dobro sjećam kad sam prvi put u kasnim večernjim satima na talijanskoj radiostanici Radio Milano International, u jednoj emisiji o jazz glazbi koja je uvijek išla u ponoć, prvi put čuo glazbu u izvedbi Charlieja Parkera. Uspio sam snimiti nekoliko kompozicija na kasetu. Bile su to snimke njegovih skladbi u izvedbi s Johnom Lewisom: ‘Perhaps’, ‘Bloomdido’, ‘Parker’s Mood’ i još neke. U tom sam se soundu totalno izgubio. Rastopio sam se i stopio s tim specifičnim zvukom kvarteta. Do dan-danas mi je to apsolutni model i vertikala za zvuk benda kojem težim i kojemu sam, usprkos posljedično logičnim stilskim eksperimentima, ostao vjeran i prisvojio ga. Logično je da sam ga s godinama spontano i preuzeo, personalizirao ga i učinio svojim.«
Razz je tijekom cijele karijere ostao dosljedan i beskompromisno slijedi taj stil, bez obzira na to što je svjestan da u današnje vrijeme to nije recept za postizanje slave, kao ni za ozbiljniju zaradu. »Prema mojem mišljenju sve ovisi o čovjeku, o pojedincu«, tvrdi. »Pitanje je voliš li to, primjerice jazz, bebop…, ili ne voliš, privlači li te to ili ne, želiš li to uopće ili ne, prihvaćaš li pravila tog mikrokozmosa ili ne, želiš li biti dio svega toga ili ne. U tim pitanjima kriju se sve tajne i svi odgovori. Sve postaje jednostavno ako si iskren prema sebi i radiš ono što ti se sviđa i što želiš. Tada nema dvojbi.«
Life time project
Razz svojim primjerom pokazuje da bebop i danas može biti svjež i uzbudljiv, baš kao što je na ovom albumu. »Što se tiče bebopa, smatram da je to ustvari samo jedan od mnogih umjetničkih jezika koji netko može, a i ne treba prihvatiti«, tvrdi. »Ne vidim u čemu je problem?! To je jezik koji je evoluirao, pomlađuje se i dalje raste, jer bebop danas ne zvuči isto kao 1950-e, ne može zvučati isto. Na koncu konca, ni ne bi trebao zvučati isto, jer to bi bio nonsens koji opovrgava njegovu funkciju izražajnog i fleksibilnog glazbenog jezika koji doprinosi velikoj slobodi izraza i varijacija. Primjerice, kad slušaš Chrisa Pottera čuješ najmoderniji, najprogresivniji bebop frazirung i harmonijska rješenja, ali još uvijek to ne zvuči totalno ultimativno, dapače, sveprisutna je evolucija vokabulara i eksperimentiranje s karakteristikama postbopa i modernom klasičnom glazbom. Ne naslućuje se kraj tom procesu razvoja fraze i harmonije. Na primjer, alt saksofonist Immanuel Wilkins svira trenutno vjerojatno najmodernije postbop linije i primjenjuje ih u autorskim kompozicijama koje su uglavnom modalne prirode te postiže nevjerojatno modernu sonornost i zvučne kolorite. Ali, ponavljam, sve je to stvar osobnog izbora i afiniteta glazbenika. Ja sam, na primjer, odrastao i glazbeno stasao na zdravim punk, rock, blues i jazz bendovima i nije me nikada interesirala nijedna vrsta bilo koje narodne glazbe. Odgojila me RAI – Radio Televisione Italiana. Sve moje estetske postavke odredila je talijanska televizija. S Balkanom nemam ništa. Ne osjećam to, na vuče me, ne doživljavam tu priču. Imam svoju furku, svoj film. Glazbeno sam se napajao i pod doživotnim sam utjecajem engleske i američke glazbene scene. Zato nije čudno što bi, nakon što sam se navukao na sve te velike engleske i američke bendove, teško ili nikako pronalazio nešto zanimljivo u rock glazbi s ovih prostora. S jazz glazbom je bilo puno bolje stanje. Jazz scena bivše države bila je autentična i međunarodno priznata. Bilo je vrlo dobrih, interesantnih jazz glazbenika kao što su Miroslav Sedak Benčić, Boško Petrović, Krešimir Remeta, Davor Kajfeš, Miljenko Prohaska, također Tone Janša, Stjepko Gut, Milivoj Marković, Jože Privšek, Pero Ugrin, Lala Kovačev, Bora Roković, Mihajlo Blam, Duško Gojković… Ma puno ih je bilo i svi su bili super glazbenici, ali u vrijeme kad su oni pržili bio sam klinac tako da sam tek kasnije uživao u njihovim izvedbama. Mnoge sam na svu sreću uspio slušati i gledati uživo, na njihovim koncertima. Slijedom toga, u mom glazbenom razvojnom putu bilo je logično da ću slijediti predstavnike urbanih svjetskih scena i da će me bebop kao glazbeni jezik zaintrigirati. Osim toga, to sam odabrao, to želim i intenzivno radim na tome. Cilj mi je pronaći svoj izraz koji se bazira na bebop frazeologiji i harmonizaciji i da tijekom višegodišnjeg proučavanja uspijem u potpunosti izgraditi svoj osobni vokabular. To je moj life time project.«
Prekrasna zvjerka
Svojim životnim projektom Razz je zarazio i članove svog sastava: klavirista Doriana Cuculića, gitarista Karla Ilića, kontrabasista i bas gitarista Vedrana Ružića i bubnjara Rajka Ergića. U jednoj izvedbi na snimanju im se pridružio pjevač Lovro Mirth, a u dvjema trubač Robert Mikuljan. Upravo je Razzova dugogodišnja suradnja s Mikuljanom na snimanju ovog albuma dostigla novi pomak, višu razinu zajedništva i komunikacije. Kao da zajedno lete, obrušavaju se, prevrću, igraju, zadirkuju jedan drugoga… »Ne mogu tvrditi tko je koga više inspirirao, Robijeva truba mene ili moj saksofon njega«, razmišlja. »Iako smo kompoziciju ‘Parlie Charker’ i kikove u temi probali tek dva puta prije samog snimanja, u studiju, dok smo uštimavali zvuk, odsvirali smo je kao da je već godinama sviramo. Jednostavno sve je izašlo, zapravo izletilo van u prvom pokušaju. Ipak, drugi teake smo stavili na album. Dok smo snimali uopće nisam bio svjestan kako smo Robi i ja bili ‘zalijepljeni’ u izvedbi, tijekom cijelog preleta pjesme. Tek poslije, prilikom preslušavanja smo postali svjesni da je eksperiment uspio, da smo stvorili glazbu koja nas uzbuđuje pri slušanju. Smijali smo se cijelo vrijeme dok smo prvih nekoliko puta preslušavali šta smo napravili, a siguran je dokaz da je sve u redu kad ti preslušavanje snimke namami osmijeh na lice.«
Razz je ostao vjeran bebopu, ali i bluesu, danas kad mnogi, posebice mladi glazbenici, govore da ne žele svirati blues jer ne dolazi iz njihove tradicije. Njemu je blues presudan, prepušta se tom feelingu, on obuzima njegovo srce. »Ta glazba na mene djeluje nadahnjujuće«, tvrdi. »Ponavljam – to mora čovjek htjeti, voljeti, željeti jako, težiti tome, žudjeti za time. To ti mora nedostajati u izražavanju, moraš to tražiti u svom biću, tražiti to u svojem duhu, a kada skužiš gdje je, pustiti tu prekrasnu zvjerku da izađe van, da se prošeće slobodno, da je ljudi vide, čuju. Ako voliš i želiš svirati blues, moraš intenzivno tragati za time u svom izrazu, u svom glasu, u zvuku instrumenta, jer inače, bez tog truda nema svirke, nema ničeg, ništa – nada de nada, zero, nula, niks…«
Denis Razumović Razz ljubav je svojem gradu izjavio i skladbom »Fiume – More Than Love« / Snimio Davor HRVOJ
Nemirne duše
Blues je nemoguće interpretirati ako izvođač nema to iskustvo, ako nije proučavao djelovanje autentičnih glazbenika koji također »režu žile« na taj osjećaj, ako tu glazbu nije doživio iz prve ruke te posebice ako ga ta glazba nije pogodila u srce. Zapravo, važno je učiti na zdravim temeljima. »Inače, najviše odvaljujem na slow blues Arta Peppera«, govori. »To me je stilski obilježilo, obožavam ga, iako guštiram svirat i fast bop blues, jako to volim i stalno to radim. Obožavam i Mingusove varijante u 3/4 s promjenama tempa. Također zanimljive su mi sve varijante koje članovi njegovog sastava sviraju u kvintetu. George Adams, kad pjeva, to je totalna ludnica! Njegov glas i zvuk njegovog tenor saksofona nešto su posebno. Poseban mi je i Lou Donaldson. Kad zapjeva, otkriva totalnu funky dimenziju sebe. Jako volim slušati pjevača Joea Williamsa, volim glas Roya Eldridgea i Clarka Terryja, ali i Big Bill Broonzyja i B. B. Kinga. Volim čuti i mnoge druge pjevače: Kevina Mahoganyja, Johnnyja Hartmana… Svi su dobri i svi su izvršili ogroman utjecaj na moje poimanje glazbe.«
Na ovom albumu posebice je uzbudljiva skladba »Room Fool of Spirits« koja donosi blues što stimulira živac u stopalu, potiče na cupkanje u ritmu, koji uranja u duboke osjećaje. Osim što je skladatelj, Razz je i autor teksta za tu pjesmu kojom iskazuje poštovanje prema svim tim velikanima jazza i bluesa. »Na ideju za tekst te pjesme došao sam prilikom jednog mojeg entog i višesatnog preslušavanja tradicionalnih jazz ostvarenja na netu, kad mi je na pamet palo da su svi ti izvođači koje najviše preferiram i volim slušati davno napustili ovu našu dimenziju, naš svijet«, prisjeća se.
»Svojim nevjerojatno iskrenim izvedbama i dandanas su ultra živi. Svaki put kad slušam tu, meni najdražu ekipu, kad zatvorim oči i pojačam zvuk u slušalicama, dobijem dojam kao da njihovi duhovi ispune moju malu sobu koju koristim za vježbanje. Razmišljao sam o svim tim osebujnim osobama koje su imale neobične, turbulentne živote, pa mi se nametnula misao da su im i duše sigurno nemirne i vragolaste. Posegnuo sam stoga za poznatom i provjerenom blues narativnom formulom u kojoj se uvrštavaju seks, cuga, praznovjerje i vjera, pa sam se poigrao pojmovima kao što su spirits, twist, preast, u kombinaciji s aluzijama na spolni, ali i sentimentalni odnos muškarca i žene. Samo sam krenuo pisati, sve je išlo lako, kao da mi je netko vodio ruku i sve je brzo izašlo u tradicionalnoj twelve bar blues formi.«
Počastio nas je svemir
I Razz ponekad pjeva, ali to su uglavnom scat improvizacije u izvedbama bržih boperskih skladbi, iako to ne mora raditi da bi njegove izvedbe zvučale uvjerljivo. Zato je pjevanje prepustio onome tko to radi na visokoj razini. »Kad sam osmišljavao koncept za tu pjesmu, računao sam da ću je ja otpjevati«, govori. »Već sam se kod kuće počeo snimati, da čujem kako to zvuči. Tonski i interpretativno je čak bilo i OK, ali su mi moja loša dikcija i moj katastrofalni izgovor engleskog jezika dali za misliti koga bih mogao pitati da to otpjeva kako treba. Na svu sreću, nedugo nakon toga upoznali smo Lovru.«
Nedoumicu je razriješio Lovro Mirth koji pjeva u izvedbi skladbe »Room Fool of Spirits«, jedinoj vokalnoj uvrštenoj na ovo izdanje. »Vokalist Lovro Mirth pravo je čudo i blagoslov za kvarnersku, ali i za cjelokupnu hrvatsku jazz scenu, iako ona još toga nije ni svjesna«, ha ha, tvrdi. »Postoji rizik da toga možda nikada ni ne postane svjesna jer, nažalost, u Hrvatskoj nema više autoritativnih i karizmatičnih, vrhunskih glazbenika kao što je bio Boško Petrović, koji je spontano i neobavezno, ali vrlo efikasno monitorirao hrvatsku jazz scenu i koji je još neafirmiranim mladim glazbenicima izdavao svojevrsne ‘propusnice’. Ako bi netko prošao njegov test kvalitete, bila je to garancija za kvalitetu, on je garantirao publici da je tip sigurno OK. To je podrazumijevalo dobru i obaveznu izvođačku tehniku, vladanje glazbenom materijom, ali i decentno i profesionalno ponašanje na bini i sve ostalo što se tiče PR-a i struke. Uglavnom, kad sam prvi put svirao s Lovrom u Rijeci, prije nekoliko godina na sessionu u povodu međunarodnog dana jazza, momentalno sam skužio da je tip nešto posebno, nešto s drugog planeta, pogotovo ovdje, u ovoj našoj čvrsto ukalupljenoj, uskoj stvarnosti. Veliki sam sretnik što se i Lovri na prvu dopalo kako smo mi, Denis Razz Adjustable Group, na tom sessionu svirali, pa smo gotovo odmah započeli suradnju koja još uvijek traje i super funkcionira. U trenutku sam, taj prvi put dok sam stajao kraj njega na bini i slušao ga kako pjeva, nekako znao da će on biti idealan interpret moje blues pjesme ‘Room Full of Spirits’, za koju sam tekst, tek nekoliko dana prije tog susreta, nabacio na papir. Način na koji je Lovro to napravio nadišao je sva naša očekivanja. Kad je Lovro počeo pjevati, svi smo doslovno poludjeli od sreće. Uzbudili smo se od sve te energije koju je unio u pjesmu, u sam tekst. To je odmah bilo to! Jednostavno blues je proradio, počastio nas je svemir, to je ta mjuza, to nas je zadesilo! Skužili smo da se događa nešto posebno. Možeš zamisliti kakav je feeling bio čuti ga u slušalicama i uživati u tehničkoj čistoći njegove izvedbe i u svim onim lijepim, malim ukrasima koje koristi za obogaćivanje svojih linija. Stvar je, uostalom, kao u 95 posto ostalog materijala s albuma, snimljena ‘in first take’. Uvijek me to privuče dok slušam ili dok sviram blues, sve u bendu profunkcionira dramatično dobro. Sve što je do tog momenta bilo grbavo i kvrgavo, lijepo se izniveliralo i procurilo u divnom mlazu emocija.«
Elegantni predator
»Waltz Scurigne« je još jedna feelingaška tema na ovom albumu. »Ime starog gradskog kvarta Škurinje, gdje sam se rodio i odrastao, izvedenica je talijanskog imena Val Scurigne koji je još uvijek bio u upotrebi tijekom mog djetinjstva, u ono vrijeme dok se još uvijek neformalno, među lokalnim stanovništvom koristio naziv Fiume za grad Rijeku«, sjeća se. »Tim se nazivom Riječani i dandanas vole poslužiti, pogotovo kada žele istaknuti osobnosti voljenog grada. Rođen sam u familiji Fijumana, pripadnika talijanske manjine, a naučio sam govoriti hrvatski jezik tek kad sam krenuo u prvi razred hrvatske osnovne škole. Sva sjećanja iz moje rane mladosti i iz tinejdžerskih dana vezana su za fijumansku kulturu življenja i za zajednicu talijanske manjine u Rijeci. Pretvaranjem slova V u W u prefiksu Val, te dodavanjem slova t i z izveo sam svojevrsnu igru riječi tako da je Val Scurigne, što znači uvala, vala Škurinje, postalo »Walt’z Scurigne«, što mi je odlično odgovaralo s obzirom na tročetvrtinski ritam te skladbe.«
Ovu je skladbu odsvirao u hard bop maniri, na tragu Cannonballa Adderleyja. Očito je da je ovaj alt saksofonist ostavio snažan dojam na Razza. »Zanimljivo mi je svirati major blues u 3/4«, kaže. »Tu su braća Adderley bili majstori, naravno, između svega ostalog. Cannonball je nešto nevjerojatno veliko što je američka jazz scena darovala čovječanstvu. Budući da su neizostavna stavka prilikom mojih noćnih preslušavanja jazza, Cannonballove me kreacije uvijek iznova izbezume pa ih rewindam puno puta da što više i što lakše apsorbiram svu tu hrpu informacija i što više specifičnih tehničkih i zvučnih detalja. Strahovito je baratao instrumentom, ali je i s lakoćom komunicirao i dijelio osjećaje s publikom. Takvi likovi su za jednog jazz altista vječna inspiracija i konstantna referenca kvalitete.«
Još jedna izrazito feelingaška je »Dicentrarchus Labrax« u kojoj Razz svira neshvatljivo uzbudljiv solo. Maštovitost navire poput cunamija, a pritom uspijeva jako brzo glazbeno razmišljati, vrludati poput slalomaša ili pak ribe grabežljivice kao što je lubin, koja je stalno u akciji, koja neprestano vreba priliku za napad. »Poznato je da puno vremena provodim na moru, u ribolovu, pa sam tako puno puta, dok sam čekao griz ribe, razmišljao i promišljao o toj prekrasnoj srebrnoj ribi i o tome kako ona funkcionira u svom ambijentu«, sjeća se. »Zamišljao sam tog elegantnog, glatkog predatora, kako patuljari svojim lovnim akvatorijem prelazeći više morskih milja dnevno, kontrolirajući pažljivo sva događanja u podvodnom lovištu, vođen neobjašnjivim instinktima i nevjerojatnom znatiželjom koja mu često dođe glave. Te noći, dok sam se vraćao doma, uz zvuk izvanbrodskog motora, počeo sam sketati i pjevušiti tu melodiju, taj rif od Dicentrarchus labraxa, brancina. Kad sam stigao u porat i privezao barku, otpjevao sam i na diktafonu mobitela na brzinu snimio tu melodiju, a nakon nekoliko dana sam uz gitaru dovršio kompoziciju. Tek kad sam sve to transponirao u moj saksofonski svemir, skužio sam kako lijepu i vrijednu kompoziciju imam. Radi se o modalnoj kompoziciji koja je ispala višestruko zanimljiva: harmonijski, po atmosferi koju donosi, a i u smislu ritmike. Nije mi problem svirati brze i kreativne prolaze i tzv. free blow dionice u toj pjesmi, inspiracija nadolazi sama. Kad je nastajala, inspiracija mi je bilo more i njegovi stanovnici, ali kad je izvodimo pred publikom, nadahnjuju me članovi benda, koji toj pjesmi svaki put na drugi način udahnu život i energiju.«
Nonova paranoja
Razz je jedan od najistaknutijih i najaktivnijih riječkih jazz glazbenika, ne samo kao saksofonist, gitarist, vokalist i skladatelj nego i organizator. Sve njegove aktivnosti vezane su uz taj grad. Puno je puta iskazivao ljubav Rijeci, ali nikad izravnije nego na ovom albumu. Osim skladbom »Waltz Scurigne«, ljubav je svojem gradu izjavio i skladbom »Fiume – More Than Love«. Tom izvedbom zaključuje ovo izdanje. »Dakle, ‘Fiume – More Than Love’ je oda jednom gradu i jednom bezbrižnom djetinjstvu – mojem djetinjstvu i mom gradu, kakvog ga se ja sjećam«, objašnjava.
»Kad sam bio mali, bauljali smo po cijele dane vani, po pločnicima, ispred kuća. Na Škurinjama, na tadašnjoj periferiji grada, nije bilo velikog automobilskog prometa, ali je zato bio veliki muving ljudi različitih provenijencija i vjeroispovijesti jer su u to doba na periferijama većih gradova bujala radnička naselja s barakama i mnoštvom barakaša. Uglavnom, bilo je sve krcato došljacima. Moj pokojni nono je bio autohtoni Fijuman »patoco«, »Aboridžin«, podrijetlom Istrijan iz Tara. Kad se radilo o brizi za djecu i familiju, uvijek je imao neku vrstu paranoje, stalno se brinuo da mi se nešto ne dogodi. Dok sam se s drugim klincima bezbrižno igrao na ulici, on se doslovno bojao da nekoga od nas djece netko ne ukrade. Brinuo se da bi nas netko jednostavno mogao strpati u neko vozilo i odvesti u nepoznatom pravcu. S tom spikom me znao i plašiti, onako kako se plaše mala djeca, a sve s ciljem da se ne udaljavam previše od našeg »kortila«, od dvorišta s prednje strane kuće jer, govorio je, to bi bio kraj, gotovo, ne bi me više bilo. Svako toliko držao bi mi ‘predavanje’ dok bi me nona odijevala u već iznošenu odjeću koju smo zvali ‘roba per andar giogar’ – roba za ić’ se igrat’. Ozbiljno bi mi govorio na fijumanskom dijalektu: ‘Vara che se te porta via i Zzingani, ti dixige che ti xe de Fiume, che ti xe Fiuman’ – ‘Pazi ako te pokupe Cigani, ti im reci da si iz Fiume, da si Fijuman’. Sada već dugi niz godina tamo više nikog i ničega mojeg nema, a mene su iz tog bezbrižnog ambijenta na periferiji grada odvele neke potpuno drukčije i komplicirane životne okolnosti. Ehhhh, Fiume… more than love.
U petak 16.09.2022. sa početkom u 19:30 sati održat će se jazz koncert uz druženje, u prostorijama Zajednice Talijana Rijeka, Uljarska 1 povodom obilježavanja Razzovih 30 godina nastupanja i bavljenja jazz glazbom. Ulaz je slobodan.
Obilježavanju Međunarodnog dana jazza od početaka se pridružuje i Republika Hrvatska, a od 2014. godine Jazz Day obilježava se i u Rijeci i mjestima Primorsko goranske županije raznim jazz programima u organizaciji HGU PGŽ Podružnice 3, Rijeka.
Rijeka – Međunarodni dan jazza, 30. travnja proglašen je 2011. godine i od tad se tom prilikom želi okupiti međunarodnu zajednicu širom svijeta kako bi se doznalo više o umjetnosti jazza, njegovom podrijetlu i utjecaju te naglasilo njegovu važnu ulogu kao obrazovnom sredstvu za postizanje zajedništva, dijaloga i bolje suradnje te sredstva komunikacije koje nadilazi razlike.
Obilježavanju Međunarodnog dana jazza od početaka se pridružuje i Republika Hrvatska, a od 2014. godine Jazz Day obilježava se i u Rijeci i mjestima Primorsko goranske županije raznim jazz programima u organizaciji HGU PGŽ Podružnice 3, Rijeka.
jazz day ucka 2022
U subotu, na Međunarodni dan jazza, imat ćete priliku od 16 sati uživati u glazbi koja spaja ljude, na lukobranu točnije Molo Longu. Nastupaju Frano Živković Trio u sastavu Živković, Ružić i Brnić, zatim “Charlie” trio – Jurković, Ružić i Gazdik te Denis Razz kvartet s kojim nastupaju Raz, Ergić, Mikuljan te Mirth kao vokal.
Pokrovitelji događanja su Ministarstvo kulture i medija, HUZIP, PGŽ te Grad Rijeka.
Ako imate festival koji traje 30 godina i oko njega još uvijek svi trepere – organizator, lokalna i šira zajednica, glazbenici i publika, ako donosi smiješak na njihova lica, zadovoljava i podgrijava njihovu strast za kulturom, to je potvrda da se radi o manifestaciji koja zavređuje da ju se čuva kao kap vode na dlanu. Tada je to nešto doista vrijedno! Da to znaju cijeniti, pokazali su i oni zbog kojih se festival prvenstveno održava – publika koja ovu manifestaciju uvijek pohodi u velikom broju dajući joj tako podršku, a onima koji odlučuju o sufinanciranju znak da je to nešto što želi i treba. Kvalitetu JazzTimea Rijeka prepoznali su umjetnički krugovi, ali i mediji: pisani, elektronski i drugi, ne samo oni koji su bili blagonakloni iz lokalpatriotskih ili prijateljskih razloga, obogaćujući tako svoje sadržaje zanimljivim reportažama. HRT je za svoju emisiju Vrijeme je za jazz radio priloge koji su nailazili na odobravanje gledatelja. Novi list je od samog početka uvidio važnost festivala, ne samo sa stajališta podrške lokalnom kulturnom događaju uz koji je prirodom posla povezan, nego i zbog kvalitete programa koji zavređuje da se o njemu piše. Svi su oni zaslužni što je održan kontinuitet festivala, a trideset godina je respektabilan pokazatelj. Povijesni koncert Naravno, najzaslužniji su oni koji su svoj zanos prema jazz glazbi podredili radu u organizaciji festivala, a prvi među njima je Dorian Hatta, koji je utemeljio JazzTime Rijeka. »Velika je to bila noć«, prisjetio se Hatta u razgovoru za Novi list. »Noć koja je pred Guvernerovom palačom okupila »brdo« poklonika jazza, i to usred rata koji je harao Hrvatskom. Rijetko je u povijesti koncertnog života Guvernerove palače bilo toliko ljudi. Oko tristo, a sto pedeset je već ozbiljan broj kad je dvorana već gotovo puna. Prvi put je jazz u Rijeci, riječki jazz, prodisao punim plućima, ponosno se osovio na noge i bio uz bok klasičnoj glazbi koja je do tada carevala tim prostorima. Tu masu, takvo mnoštvo zainteresiranih privukla su, između ostalih, četvorica glazbenika, četiri jazz zaljubljenika koji su u tim nezavidnim vremenima svojom svirkom uveseljavali poklonike, koji su magnetično privlačili mlade talente pod svoje okrilje i koji su svojom glazbenom smjelošću osvjetljavali mnogima nesigurne i maglovite pute riječkog jazza. Basist Vladimir Gašparović je u tom trenutku imao formiranu grupu 9th CO; gitarist Elvis Stanić imao je sastav pod imenom Elvis Stanić Group; gitarist Darko Jurković Čarli je u to vrijeme studirao jazz na akademiji u Grazu, kao i alt saksofonist Denis Razumović, koji je za tu priliku formirao sastav od članova Elvis Stanić Groupa. Uz ta četiri lidera bogatstvu zvuka i kvaliteti svirke još su pridonijela dva tiša i manje eksponirana, ali ništa manje kvalitetna i zanesena glazbenika: basist Henry Radanović i bubnjar Tonči Grabušić. Svi su oni, osim nažalost prerano preminulog Vladimira Gašparovića, danas, trideset godina kasnije, aktivni i etablirani glazbenici iza kojih stoje Porini i Nagrade Status za najbolje muzičare Hrvatske!
U cetvrtak 29.04.U Rijeckom antikvarijatu EX LIBRIS sa pocetkom u 21:00 sati, Rijecki jazz glazbenik,saksofonist Denis Razumovic Razz sa svojim glazbenim suradnicima okupljenima u projektu DENIS RAZZ ALL STARS PROJEKT odrzat ce live streaming koncert,kao svojevrsnu najavu povodom nadolazeceg MEDJUNARODNOG DANA JAZZA 2021.koji se slavi 30.04. Postujuci sve preventivne mjere u sprijecavanju sirenja COVID zaraze,koncert ce se odrzati bez publike i u praznom prostoru knjizare. Live stream ce trajati cca.sat i 45 minuta ili max.2 sata. Uz Razza na alt saksofonu, glazbenici koji ce sudjelovati u kreiranju programa su i inace stalni Razzovi suradnici-Karlo Lovric na orguljama,Robert Mikuljan na trubi i krilnici,Rajko Ergic na bubnjevima. Glazbeni materijal koji ce kvartet izvoditi su probrani komadi iz standardnog jazz repertoara ali i neke Razzove autorske skladbe. Realizacija ovog jazz koncerta djelom je sufinancira sredstvima Odjela za kulturu grada Rijeke. Koncert ce biti moguce pratiti na portalima you tube i facebook.
Album nosi naziv DISCREPANCE'S BLUES i pruža uvid u širok spektar bitnih glazbenih i stilskih utjecaja na Razzov glazbeni izričaj. Razz je sve instrumentalne i vokalne dionice u kompozicijama odsvirao/otpjevao, sam u svom kućnom studiju. I ovom prilikom, uz Razza na alt saksofonu, glazbenici koji će svirati,su stalni članovi Denis Razz Adjustable Group-a: Rajko Ergić-bubanj, Bojan Skočilić-kontrabas, Dorjan Cuculić-klavir, a sa izvanserijskim vokalnim intervencijama na Razzove autorske uratke pridružit će im se nevjerovatni mladi riječki jazz vokalist Lovro Mirth. Kao i uvijek, Razz će tijekom nastupa osim autorske glazbe, izvesti i neke odabrane jazz standarde iz velike zbirke tradicionalnog jazza. Ulaz je slobodan uz obavezne poštivanje svih epidemioloških mjera. Ovaj Program sufinanciran je sredstvima Grada Rijeke, Odjela za Kulturu!
U petak 10.07. u Umaškom klubu Buoni amici,koncert RAZZ & MIKULJAN WIND FACTORY,sviraju:Robert Mikuljan-truba i krilnica,Karlo Lovrić-orgulje,Rajko Ergić-bubanj,Denis Razz-alt i sopran sax.Program-autorski i trad.jazz.ulaz- free,početak-poslije 22 sata. U Rijeci,u srijedu 08.07.na terasi hotela Continental u sklopu manifestacije Ljeto na Contu,pocinje niz koncerata srijedom,svira DENIS RAZZ ADJUSTABLE GROUP u sastavu:Bojan Skočilić-kontrabas,Dorjan Cuculić-klavir,Rajko Ergić-bubanj,Denis Razz-alt sax. Ostali datumi svirki srijedom su:15.,22.,29., srpnja te 05.,12., kolovoza, što će biti zadnji koncert na Contu ovog ljeta.Ulaz na terasu je besplatan,početak je u 20i30 a trajanje koncerta je do 23:00 sati. U Fažani,povodom manifestacije FAŽANA UNPLUGED,na gradskom trgu,u dane-19.,20.,21., 22.i 23.lipnja,a sa početkom od 18 sati,nastupit će DENIS RAZZ ADJUSTABLE GROUP u različitim postavama.Ulaz na manifestaciju je slobodan.Na programu je trad.jazz.
U četvrtak 05.03.u Riječkom Dnevnom Boravku,od 20i30 sati,koncert LOVRO MIRTH WITH DENIS RAZZ ADJUSTABLE GROUP,sviraju:Lovro Mirth-vokal,Karlo Lovrić-klavir,Bojan Skočilić-kontrabas,Rajko Ergić-bubanj,Denis Razz-alt i sopran sax.Ulaz slobodan. U petak 06.03.u 21:00 sati,DENIS RAZZ svira u Puli,u klubu talianske manjine Circolo Italiano.Nastupaju:Branko Sterpin-truba,Carlos Fagin-klavir,Nenad Mirt-kontrabas,Sebastian Steel-bubanj,Denis Razz-alt i sopran sax.Program-tradicionalni jazz.
U Riječkom klubu Dnevni boravak,u četvrtak 23.01.od 20i30 sati, nastupa MIRTH,ERGIĆ,LOVRIĆ & RAZZ kvartet,sviraju:Lovro Mirth-vokal,Rajko Ergić-bubanj,Karlo Lovrić-orgulje,Denis Razz-alt i sopran sax. Ulaz slobodan. U subotu 25.01.u Umagu,u klubu BUONI AMICI,sa početkom u 22:00 sati,nastupa RAZZ & MIKULJAN WIND FACTORY,sviraju:Robert Mikuljan-truba,Karlo Lovrić-orgulje,Rajko Ergić-bubanj,Denis Razz-alt i sopran sax. Ulaz slobodan.
U subotu 31.08.u večernjim satima,na trgu Piazza Romana u Volosku,na manifestaciji Voloscana,solo nastupa Denis Razz-sa gitarom i sopran saxofonom.Na programu je improvizirana glazba,Razzove glazbene impresije inspirirane pitoresknim ambientom Voloska. U četvrtak 12.09.sa početkom u 21:00 sati,na Koblerovom trgu u Rijeci,nastupa DENIS RAZZ ADJUSTABLE GROUP,sviraju:Josip Tocilj-klavir,Henry Radanović-kontrabas,Edin Botić-bubanj,Denis Razz-alt i sopran sax.Program:autorska glazba i standardi. U petak 13.09.od 21i30 sati,u Ljubljanskom(SLO) klubu Hangar,koncert međunarodnog jazz kvarteta MARKO ČEPAK/DENIS RAZZ- CROSSBORDER CONNECTIONS,sviraju:Marko Čepak-gitara,Mattia Magatelli-kontrabas,Luca Colussi-bubanj,Denis Razz-alto i sopran sax. U petak 20.09.sa početkom u 22:00 sata,u Rijeci,na Kantridi,u beach baru Morski Prasac,nastupa DENIS RAZZ QUARTET,sviraju:Henry Radanović-kontrabas,Zvonimir Radišić-gitara,Edin Botić-bubanj,Denis Razz-alto sax.Program:originali i tradicionalni jazz.
U srijedu 10.07.na terasi Riječkog hotela Continental,od 20i30 sati,nasupa DENIS RAZZ NEO SOUL GROUP,sviraju:Rajko Ergić-bubanj,Josip Tocilj-glasovir,Henry Radanović-kontrabas,Denis Razz-sax.Program-Razzovi originali i tradicionalni jazz. U petak,12.07.u Volosku,u Starom mandraću,sa početkom u cca.20:00 sati,nastup DENIS RAZZ-DORJAN CUCULIĆ dua.Sviraju:Dorjan Cuculić-klavir,Denis Razz-alt i sopran sax.Na programu su autorske kompozicije Cuculića i Razza te jazz standardi. U nedjelju 14.07.u Rovinjskom hotelu Sensimar,s početkom u 20:00 sati,nastupa DENIS RAZZ ADJUSTABLE GROUP.Sviraju:Bojan Skočilić-kontrabas,Edin Botić-bubanj,Karlo Ilić-gitara,Denis Razz-sax.Program-Razzovi originali te tradicionalni jazz. U srijedu 17.07.na terasi Riječkog hotela Continental s početkom u 20i30 sati nastupa DENIS RAZZ NEO SOUL GROUP.Sviraju:Josip Tocilj-glasovir,Tonći Grabušić-bubanj,Henry Radanović-kontrabas,Denis Razz-sax.Program-Razzovi originali i standardni jazz. U srijedu 24.07.na terasi Riječkog hotela Continental,s početkom u 20i30 sati,nastupa DENIS RAZZ NEO SOUL GROUP.Sviraju:Josip Tocilj-glasovir,Tonći Grabušić-bubanj,Henry Radanović-kontrabas,Denis Razz-sax.Program-Razzovi originali i trad.jazz. U četvrtak,25.07.u Cresu,u klubu Plavica,s pocetkom u 21i30 sati,nastupaju IVELJA-FLEGO & RAZZ TRIO,sviraju:Filip Flego-gitara,Dino Ivelja-el.bas,Denis Razz-alt i sopran sax.Na programu su groovie jazz standardi,blues i soul ritmovi i atmosfere. U subotu,27.07. na Krku,u Vrbničkom restoranu Nada,sa početkom u 21i30 sati,nastupa DENIS RAZZ QUARTET,sviraju:Zvonimir Radišić-gitara,Tonći Grabušić-bubanj,Damjan Grbac-kontrabas,Denis Razz-alt i sopran sax.Program-autorski i radicionalni jazz. U srijedu,31.07.na terasi Riječkog hotela Continental,s početkom u 20i30 sati,nastupa DENIS RAZZ NEO SOUL GROUP,sviraju:Henry Radanović-kontrabas,Josip Tocilj-glasovir,Tonći Grabušić-bubanj,Denis Razz-sax.Program-autorski te tradicionalni jazz. U srijedu,07.08.na terasi Riječkog hotela Continental,sa početkom u 20i30 sati,nastupa DENIS RAZZ NEO SOUL GROUPsviraju:Tonći Grabušić-bubanj,Henry Radanović-kontrabas,Josip Tocilj-glasovir,Denis Razz-sax.Program:autorska i tradicionalna jazz glazba U utorak,13.08.na Vidikovcu u gradu Kastvu,na Kastavskom Kulturnom Letu 2019.sa početkom u 21:00sati,nastupa DENIS RAZZ ADJUSTABE TRIO,sviraju:Dorian Cuculić-klavijature,Rajko Ergić-bubanj,Denis Razz-sax. Program je autorski i tradicionalni jazz.
Kvartet RAZZ & MIKULJAN WIND FACTORY rezultat je suradnje Kvarnerske skupine jazz glazbenika kojì su, uglavnom, već vrlo dobro poznati široj Hrvatskoj jazz publici. Osim dvojice, sada već, veterana na Hrvatskoj jazz sceni - Tončija Grabušića, vrlo zaposlenog i svestranog bubnjara, jazz glazbenika fine estetike sviranja, poznatog specijaliste za swing, koji svojim velikim zvukom te čvrstim i lepršavim intervencijama izvanredno nadopunjava improvizatorske pothvate solista u ovom kvartetu, i - Denisa Razumovića Razz-a, saksofoniste koji se tijekom godina nametnuo kao jedan od najvažnijih predstavnika, kako tradicionalne jazz, tako i eksperimentalne, improvizirane glazbe na Hrvatskoj jazz sceni i izvan njenih granica, tu su još i izvanredno nadareni Hammond player - Karlo Lovrić koji ne malo, te opet iznova ugodno iznenađuje publiku svojim jedinstveno, emocionalno nabijenim načinom sviranja Hammond orgulja, te zvukovno sveprisutni trubač nulte kategorije-Robert Mikuljan, nova trubačka zvijezda u usponu na Hrvatskoj jazz sceni, definitivno, glazbenik čije vrijeme tek dolazi. Ovaj kvartet proizvodi jazz glazbu na tragu toplog soul ugođaja, nabijenu energetski naelektriziranim zvukom analognih orgulja i prožetu frenetičnim solo izvedbama puhačke sekcije...repertoar?-tradicionalni jazz!
I kako smo saznali od glazbenika i organizatora ovih večeri, Denisa Razumovića Razza, jazzom koji se ne boji improvizirati, biti glasan i tih, kako mu se prohtje. Prva ovakva večer održala se prošle srijede, 09. srpnja čime je započelo ljeto na Contu. Jučer, 15. srpnja, stalnoj postavi koju čine Denis Razz Adjustable Group, pridružio se Lovro Mirth, mladi vokalist iz Rijeke, koji je od kvarteta načinio kvintet, i obogatio ga svojim bogatim, neobičnim vokalom. Osim neobičnog vokala, Mirth posjeduje i rijetku kvalitetu nepretencioznog prenošenja emocija, tako da improvizacije koje kvintet izvodi nikada ne postanu „previše” jer uvijek djeluju iskreno, u trenutku, gotovo zaneseno, bez plana da članovi kvinteta pokažu publici „što sve znaju”. Ako se jazz svira prvo za sebe, a tek onda za sve druge, kvintet na trenutke odlazi u neki svoj mali balon gdje je vidljivo da se dobro zabavljaju, da uživaju i da pritom, gotovo sekundarno i slučajno, jako dobro zvuče. Svirke srijedom nastaviti će se kroz kolovoz, a četvrtci su ponovno rezervirani za evergreen.
Počinje ovogodišnja ŠTIKLA- ljetnji festival jazz i eksperimentalne glazbe na Kantridi. Četvrtu po redu „Štiklu“ vodi proslavljeni jazz saksofonist Denis Razumović Razz. „Štikla“ je osmišljena kao festival koji promovira riječku i liburnijsku jazz scenu na način da istaknuti jazz glazbenici i jazz promotori našeg kraja osmišljavaju i vode njezin program. Do ovog ljeta su to redom bili Zoran Majstorović, Sonir Srdoč i Darko Jurković-Charlie. Štikla je od ove godine sastavni dio programa projekta Kantrida FKK 2020. Projektom Kantrida FKK 2020 (Kantrida europski kvart kulture 2020.) se pokušava potaknuti samostalne inicijative i veću uključenost lokalnih zajednica i pojedinaca u projekt Rijeka EPK 2020 na primjeru kvartova Kantrida i Bivio. Inicijator i voditelj projekta Kantrida FKK 2020 je tvrtka Novi turizam d.o.o.. Ulaz na sve programe je besplatan. Program: 29.06.,petak, 21 sat, D.R. ADJUSTABLE GROUP, beach bar Morski prasac Denis Razumović Razz (saksofon) Mikuljan Robert (truba) Zvonimir Radišić (gitara) Rajko Ergić (bubanj) 07.07.,subota 21 sat, beach bar Morski vuk RAZZ & MIKULJAN WIND FACTORY Dorijan Cuculić (klavir) Denis Razumović Razz (saksofon) Robert Mikuljan (truba) Edin Botić (truba) 13.07.,petak, 21 sat, beach bar Morski prasac ROBERTO MAGRIS INTERNATIONAL QUARTET Roberto Magris (klavir) Denis Razumović Razz (saksofon) Henry Radanović (kontrabas) Rajko Erlić (bubanj) 20.07., petak, 21 sat, beach bar Prasowski Razz & Henry URBAN MINORITY PROJECT Denis Razumović Razz (saksofon) Henry Radanović (kontrabas) Josip Tocilj (klavir) 27.07.,petak,21 sat, beach bar Morski Vuk MARIO ČEPAK TRIO Mario Čepak (gitara) SLO Denis Razumović Razz (saksofon) Rajko Ergić (bubanj) 10.08.,petak, 21 sat ZVONIMIR ŠESTAK TRIO, beach bar Prasowski Zvonimir Šestak (kontrasbas) Denis Razumović Razz (saksofon) Rajko Ergić (bubanj) 17.08.,petak,21 sat, beach bar Morski vuk JOSIP TOCILJ TRIO Josip Tocilj (klavir) Henry Radanović (kontrabas) Denis Razumović Razz (saksofon) 24.08.,21 sat, beach bar Morski prasac RAZZ & MIKULJAN WIND FACTORY QUARTET Denis Razumović Razz (saksofon) Dorijan Cuculić (klavir) Robert Mikuljan (truba) Rajko Ergić (bubanj) Denis Razumović Razz, (1964. ), – samouki je riječki jazz glazbenik, saxofonist, kompozitor, multinstrumentalist, vokalist i vođa sastava. Zasigurno je najtrofejniji kvarnerski jazz saxofonist. Dobitnik je i ovogodišnje strukovne nagrade Status kao njabolji, preciznije rečeno najistaknutiji jazz saxsofonist u Hrvatskoj. To mu je četvrta nagrada Status u jazz kategoriji a osvojio je i jednu u kategoriji 2urbana glazba“. Prisutan i vrlo aktivan na riječkoj glazbenoj sceni od 1984-te ( nastup na manifestaciji RI ROCK 84. ) a od 1992. prisutan i na Hrvatskoj i međunarodnoj jazz glazbenoj sceni. Radio sa mnogim inozemnim glazbenicima te gotovo sa svim eminentnim jazz glazbenicima iz Hrvatske. S jednima i drugima surađuje u raznim jazz projektima ( Sonic Dialogues, Denis Razz Adjustable Group, Razz&Mikuljan Wind Factory, Denis Razz-Up Close &Personal Quartet, Rzz/Radanović Urban Minority Project, Roberto Magris – Denis Razz Quartet, i dr.) Kratko vrijeme studirao je u Grazu na odjelu za jazz glazbu pri Hoch schule fur music und darstelende kod prof. Karlheinza Miklina. Za Dallas records je objavio četiri albuma sa autorskom glazbom i sa obradama jazz standarda i to: IN UMBRA,FOR BELIEVERS ONLY,URBAN MINORITY u neobičnom duetu-saxofon-kontrabas sa kontrabasistom Henryem Radanovićem te najaktualniji cd/dvd uradak – PORT TO PORT TO PORT, kojeg je ostvario u tru sa talijanskim kontrabasistom Giovanni Maierom te sa kolegom Rajkom Ergićem.
O novom albumu Denis Razz kaže: ”For Believers Only”, tako sam nazvao ovaj album, dakle, samo za vjernike… Ispočetka je to bio radni naslov, samo misao, koja se nekako sama nametnula rijekom snimanja, spontano. Oduvijek me privlačila ideja o projektu sa mnogoljudnim suradnjama na polju glazbe pa sam 2008. krenuo sa pripremama i sa organizacijom snimanja albuma sa cijelokupno autorskim materijalom, na čijoj realizaciji su sudjelovali već afirmirani, ali i neki od najzanimljivijih mladih hrvatskih jazz glazbenika i studijskih mahera, snimatelja, producenata, grafičkih dizajnera, te svojim intervencijama doprinijeli specifičnom, originalnom timbru cijeloga projekta i njegovoj karakterističnoj vizualno-glazbenoj poruci. Pomno sam selektirao glazbenike po određenim numerama u kojima su odsvirali svoje dionice i pri tom sam specijalno vodio računa o ritam sekcijama, što je rezultiralo prekrasnim spektrom glazbenih minijatura koje su međusobno toliko različite, a opet ih sve zajedno prožima jedan jedinstveni štih.” Glazba na ovom albumu snimana je u vremenskom periodu od 2008. do 2013. godine. U početku, u velikom dijelu, snimalo se u improviziranom studiju, u garaži kolege glazbenika Viktora Grgurića, te kasnije u studijima Belvedere i G.I.S. kraj Kastva. Posebno je zanimljiva kompozicija ”Termitology” koja je Razumovićeva svojevrsna posveta punk pokretu u Rijeci, a koja je nastala pod dojmom izazvanim proslavom 30-te godišnjice punka u Rijeci i manifestacije ”Ri Rock”. Tijekom snimanja prisustvovali su i originalni članovi kultnih Termita koji su doprinijeli vrhunskoj artističkoj atmosferi. Denis Razz je kao glazbenik surađivao s mnogim imenima poput Doctor Doctor, Black River Quartet, No Name Band, Think Positive, Sigma Jazz Band, te je gostovao na albumima Denis & Denis, Dade Topića, Putokaza…, a 1992. je zajedno s Elvis Stanićem, Vladimir Gašparovićem, Darkom Jurkovićem i Dorianom Hattom osnovao i pokrenuo riječki festival Jazz Time. Dobitnik je i nekolicine nagrada od kojih izdvajamo prvu nagradu za najboljeg solo izvođača na festivalu Prvi jazz pljesak (1992.), te nagradu za najbolji jazz alt sax (2003.) hrvatske glazbene nagrade Status. Osobno, držim da je Razumovićev stvaralački napredak na EKG-u hrvatskog jazza krenuo uzlaznom putanjom koja se dugo neće zaustaviti, novi nosači zvuka zasigurno će i nadmašiti album “In Umbra”, što je sasvim logično za glazbenika poput Razza. Veliki trud, entuzijazam i jazzistički svjetonazori, dali su nam glazbenika bez kojeg hrvatski jazz nikako ne bi bio to što jeste! – Prof. Dinko Husadžić Sansky