Vijesti

8. lipnja 2025.

SVETA DUŽNOST OČUVANJA DOBRE MJUZE I VIBRE

Roberto Magris/Denis Razz Quartet je jazz ansambl u kojem sviraju talijanski pijanist Roberto Magris i trojica hrvatskikh jazz glazbenika, Riječana: Denis Razz, Karlo Ilić i Rajko Ergić. Kvartet koji je u ovoj postavi realizirao dvostruki album »In Action« utemeljen je 2022., pred sam kraj korona krize. Glazbom što ju je snimio za ovaj album predstavlja energičnu i emotivnu vrstu jazza temeljenu na ra- znim stilovima, kao što su bebop te modalni, free i spiritualni jazz, stvarajući jedinstvene, strastvene i uzbudljive izvedbe. »Spriječeni u svirci uslijed lockdowna, komunicirali smo i počeli planirati što bi nam bio prvi potez kad se situacija normalizira«, prisjetio se Razz u razgovoru što smo ga vodili za Novi list. »Predložio sam Robertu da snimimo zajednički album, jer, iako smo već godinama surađivali, nisam imao s njim snimljenu glazbu. Nedugo nakon tih naših razgovora Roberto mi je javio da je dobio zeleno svjetlo od Paula Collin- sa, direktora američke diskografske etikete JMood Records iz

Kansas Cityja, da možemo krenuti s planiranjem našeg nosa- ča zvuka i da će JMood Records sufinancirati projekt. Možete

zamisliti kako smo se mi dečki iz Rijeke ugodno iznenadili s tom prilikom koja nam se odjednom ukazala!«

Prije nego je odlučio snimiti al- bum, sastav je djelovao na koncer- tima, posebice na riječkoj jazz sceni.

Naime, Magris je dolazio na nastupe u Dnevnom boravku i Klubu mladih Rijeka gdje su učestalo svirali te su se počeli stilski i estetski profilirati. Upravo su ti organizatori, uz anti- kvarijate Ex Libris i Mali neboder,

donirali sredstva i olakšali objavlji- vanje ovog bitnog duplog albuma za američko tržište. S repertoarom su eksperimentirali i na velikim kon- certima, pred većim auditorijem, primjerice u Museo Sartorio u Tr- stu na Trieste Loves Jazz festivalu i na koncertu u Circolu, u Zajed- nici Talijana u Rijeci. »Na tim kon- certima na svojevrstan smo način

isprobavali kako funkcionira, ka- kav upliv na publiku ima koncept

set liste sastavljene od naših - Ma- grisovih i mojih - autorskih sklad- bi i nekih specifičnih, nama uvijek zanimljivih i u isto vrijeme inter- pretativno izazovnih za izvođenje,

jazz standarda«, prisjeća se. »Baš na tim klupskim nastupima skužili smo koje nam kompozicije najbo- lje i najprirodnije izlaze, pa smo ih uvrstili na listu za album. Tijekom svih tih koncerata koji su prethodili našem ulasku u studio, uspjeli smo iskristalizirati zamisao o tome na

koji bi način svatko od nas četvo- rice zadovoljio svoje umjetničke kriterije u vezi prezentacije našeg sviračkog umijeća i individualnog umjetničkog izraza. Olakšavajuća nam je činjenica bila što smo od početka formiranja kvarteta ostali homogeni. Predivan je feeling kad imaš stalni bend! Teško je nešto umjetnički ozbiljno napraviti ako nemaš stalnu postavu, ozbiljne i usredotočene članove benda. Na sa- mom početku u našim smo redovi- ma doživjeli kolebanja i previranja, koja sada nisu vrijedna ni spomena,

a koja smo u konačnici preokrenu- li u svoju korist te je bend vrlo brzo počeo dobro laufati. Gotovo odmah, nakon nekoliko gigova, još smo se malo ‘njušili’, razgovarali i dogova- rali o harmonijskom konceptu, is- pipavali i upoznavali međusobno. Pogotovo je to bilo važno za članove ritam-sekcije, koji su se ekspresno privikavali i proučavali kako hendlat Robertov ritmički koncept i njego- vo originalno korištenje lijeve ruke tijekom kompinga, a kad smo ‘ušli u meritum’ samo smo se prepustili zdravom, prirodnom muziciranju.« Najinventivnije i najkvalitetnije

Sa svim glazbenicima iz kvarte- ta Razz je dugogodišnji prijatelj i suradnik, što je važno za stabilnost i razvoj benda. »S Rajkom Ergićem sviram već jako dugo«, govori. »Od- svirali smo zajedno bezbroj svirki, u raznim kombinacijama i različitim glazbenim stilovima. S njim imam lijep, posebni interplay, mikrodina- miku i detalje koje dijelimo tijekom

svirke. Iznimno je pouzdan prijatelj i kolega te ugodna, vrlo duhovita, inteligentna osoba. Drago mi je, a i zahvalan sam mu, što me svrstao na listu svojih ljudi, prijatelja, jer on

se prema tim stvarima u vezi me- đuljudskih odnosa ponaša krajnje ozbiljno. Glazbeno mi maksimal- no imponira dijeliti binu s njim, jer znam kako sofisticirano doživljava

glazbu i umjetnost općenito. Uvi- jek mi je izazov svirati uz njega jer znam da tijekom svirke čuje i per- cipira svaku i najmanju oscilaciju, bilo pozitivnu ili negativnu. O tome uvijek nakon svirke razgovaramo, pretresamo što se sve događalo, de- batiramo. Karlo Ilić je moj, zapravo

naš zajednički, dragi i strpljivi, mul- titalentirani, minuciozno glazbi po- svećeni multiinstrumentalist, naš pouzdani suučesnik koji se redovito istakne originalnošću svojih glaz- benih ideja na našim zajedničkim nastupima. Kontrabasist i gitarist, koji virtuozno svira i arapsku lutnju (oud), Karlo Ilić je izuzetan izvor informacija, s ozbiljnim uvidom u spisateljstvo, glazbenu i vizualnu umjetnost. Njegov intelektualni pristup glazbi pridonosi sveuku- pnoj zvučnoj slici našeg kvarteta i tako joj pruža dodatnu dimenziju. Za Roberta Magrisa veže me du- gogodišnje glazbeno i osobno, ne samo profesionalno, prijateljstvo. Sudjelovanje u mnogim svirkama u sastavima međunarodnog karaktera učvrstilo je naše prijateljstvo. Bilo mi je iznimno drago kada je pozitivno odgovorio na moj upit da li bi pri- stao uhvatiti se snimanja i realizaci- je našeg zajedničkog nosača zvuka. Štoviše, između ostalog, odmah se ponudio da se angažira u vezi od- lazaka u studio, u vezi raznih dogo- vora, termina snimanja, tehničkih detalja i organizacije svih ostalih stvari koje prethode jednom profi snimanju studijskog albuma. Po- anta svega što sam nabrojao u vezi ove trojice mojih kolega, suradnika, izvrsnih glazbenika i kompleksnih, kvalitetnih idividua je da sam imao sreće ući u studio i snimiti komplek- san glazbeni material s minimumom stresa koji svako studijsko snimanje neminovno donosi.« Razz je tijekom svoje karijere ostvario suradnje s mnogobrojnim talijanskim jazz glazbenicima, ne samo u Hrvatskoj nego i u Italiji. Osim što je na taj način stekao nova iskustva, proširio je vidike i upoznao se s različitim razmišljanjima i stva- ralačkim strategijama. To je obogati- lo njegovo stvaralaštvo na različitim razinama. »S talijanskim glazbeni- cima volim surađivati prvenstveno jer se redovito radi o nevjerojatno nadarenim osobama, jako izražene glazbene ekspresije i sasvim poseb- ne stilske estetike, ali i zbog lakoće komuniciranja na prvom jeziku ko- jim sam progovorio nakon rođenja«, tvrdi. »Naime, od familijarnih veza vučem talijanske korijene i hrvatski jezik sam naučio govoriti pravilno tek u prvom razredu osnovne škole. Prije toga sam s ukućanima i pokoj- nim pranonama, nonama i nonići- ma - imao sam sreću živjeti s dvije pranone i jednim pranonićem, koji su doživjeli duboku starost - koji su me učili govoriti fijumanski dijalekt od rođenja. Govorio sam samo i is- ključivo fijumanski dialekt, jer oni nisu znali nimalo hrvatskog jezika, a plan je bio, kao i za mnogu drugu fijumansku djecu tako i za mene, upisati me u talijansku školu, neg- dje u centru Rijeke. Međutim, hr- vatska osnovna škola bila je preko puta našeg kućnog ulaza, pa su moji roditelji zaključili da je bolje ako me budu upisali u tu školu i ako što prije počnem učiti govoriti hrvatski jezik. Ali, ipak je kvalitetna glazba glavni motiv radi kojega održavam stalne kontakte s talijanskim glazbenicima. Svaka suradnja koju sam ostvario s talijanskim glazbenicima direktno djeluje na moje stavove, prije svega u vezi glazbene estetike. Jedan od talijanskih alt saksofonista, Rosario Giuliani, posebno me zaintrigirao. Način na koji promovira jazz izraz nešto je originalno i novo, a istovre- meno je i dalje apsolutno na tragu tradicije i na neki način ukazuje na činjenicu da se danas najinventiv- niji i najkvalitetniji jazz svira u Eu- ropi. Tvrdnja koju zastupa Wynton Marsalis, da postoji samo američ- ki jazz, pomalo blijedi, jer je sama po sebi isključiva, i u suprotnosti s idejom i porukom slobode u svjet- skoj filozofiji jazz glazbe. U svakom slučaju, europski jazz, ako već nema prednost, ide uz bok s američkim jazzom. Tu se ističu Talijani i Fran- cuzi u prvoj liniji, naravno uz sve druge. Europski izvođači, koji su iz- vrsni i na samom vrhu popularno- sti, u jednakoj su mjeri zastupljeni na svjetskim pozornicama, jednako kao i američki.« Specifični rukopis Jedan od njih je upravo talijanski pijanist Roberto Magris s kojim je Razz počeo surađivati 2008., kada su zajedno svirali u europskom kvinte- tu poznatog američkog saksofonista Herba Gellera. Ta suradnja pokazala se važna za razvoj njegove glazbe. »U Robertu sam pronašao srodnu glazbenu dušu«, napominje. »On, kao i ja, voli onu laganu, rekao bih, nedovršenost u glazbi. Izrazit ću se vizualnom terminologijom - volimo tu neku nepotpunu, kao nedovrše- nu sliku, koja odaje i izaziva osjećaj nedokučivosti, nestabilnosti, a sam slušatelj/gledatelj mora pronaći ravnotežu ili kakvu takvu simetriju da uzmogne uživati u takvom dje- lu, uroniti u njega i prihvatiti ga. Ni Roberto ni ja nismo u potrazi za re- dom, skladom i simetrijom u umjet- nosti, kanonima koji su modernom čovjeku nametnuti tisućugodišnjim formiranjem i oblikovanjem pojma ljepote i estetike. Ne da mi se više javno filozofirati o tome i iznositi svoje stavove o umjetnosti jer sam svjestan da živimo u dobu kada se stavovi kao što je Robertov i moj ili smatraju ekscesnima ili se doživlja- vaju s podsmijehom. Važno mi je da sam u društvu ljudi koji slično raz- mišljaju i djeluju kao i ja.« Za ovo izdanje odlučili su snimi- ti Magrisove i Razzove skladbe, ali i neke koje članovi kvarteta potpisuju zajedno, kao i standarde ili manje poznate skladbe drugih autora. »Na snimanje smo došli s idejom da sni- mimo 8 skladbi, koje smo pripremali, ali Roberto nas je, kad je osjetio da je vibra u studiju ona prava, počeo navoditi da bez prethodnih proba snimimo još 10 skladbi«, priča Razz. »Na njegov prijedlog počeli smo sni- mati skladbe Yusefa Lateefa, Sun Ra i Mala Waldrona. Kada pronađeš ne- koga tko se davno umjetnički rea- lizirao i ne treba forsirati svoj ego, osobu koja ti na inteligentan način, diskretno, daje konstruktivne i do- brohotne savjete, jasne znakove, signalizira ti da postupaš pravilno, da je to što radiš OK, da tako treba biti, da je to tvoj svijet i da si dobar u tom svojem prostoru, onda se ogo- liš sam sebi, pa se iznenadiš čega sve tu i u kojim količinama ima u tebi. Uglavnom, u tim situacijama, tim fleševima, sav ustreptiš jer sku- žiš jasno gdje ti je mjesto, kao kad poslije bijele ceste naletiš na friški asfalt i sve krene, proklizi ugodno, bude dobro, lijepo - u studiju smo, snimamo u tom zaštićenom am- bijentu. Naravno, i dalje razmišljaš kako premalo zarađuješ od svirki, kužiš da stariš, griješiš dok sviraš u nekim dijelovima teme, muljaš ne- kad ponešto s harmonijskim rješe- njima, pa ti padne na pamet da te ne zovu da sviraš na onim mjesti- ma gdje bi volio svirati, neki kole- ge glazbenici kojima se ti diviš tebe totalno ne doživljavaju itd., ali pazi - ti si čist! Ja sam čist! Obavio sam do sada svoju svetu dužnost oču- vanja dobre mjuze i dobre vibre, nisam varao ni jedne milisekunde. Tako sam se osjećao dok smo ta dva dana snimali, sve to mi se motalo u srcu i u glavi.« Za album su snimili dvije Razzove

skladbe: već dobro poznatu »In um- bra«, po kojoj je nazvao svoj prvi al- bum, te noviju »’A’ Means Antonia« za koju ga je nadahnula kći Antonija. »Smatrali smo da su te dvije sklad- be u kontekstu ostalog glazbenog materijala koji je zastupljen na al- bumu«, priča. »Osim toga, odlučili smo ih uvrstiti na album jer sadrže moj specifični rukopis i donose svo- jevrsni uzorak mog glazbenog stila, koji je prožet bop fraziranjem što teče preko modalnog, floating feel groovea. Skladbu ‘In umbra’, koja je jedan tipični, klasični modal jazz, odsvirali smo u open, opuštenom moodu. Finom izmjenom solista i relativno dugim improvizacijama na interludima preko pedal chorda, dobili smo egzotični zvuk. ‘A’ Means Antonia’ donosi mističnu, neo soul/ bop strukturu, koju drastično egzal- tira to što je Roberto svirao Rhodes električni klavir. Prvotno sam je bio pripremio/zamislio kao baladu, ali smo u posljednjem trenutku ekspe- rimentirajući dobili ritmički akcen- tiranu verziju.« Prozračnost i lepršavost Skladbe koje potpisuju zajedno, u raznim kombinacijama, znakovitih su naslova: »Source of Life«, »Double Matrix«, »Spirits of the Wild«, »Ec- hoes from the Dephts«, a rezultat su improvizacija koje su ostvarili u tonskom studiju, na licu mjesta, bez pripreme. »Jednostavno smo izmi- jenili naš regularni instrumentarij, zauzeli stavove pred mikrofonima u studiju za snimanje, pogledali se, duboko udahnuli i zaronili«, objaš- njava. »Pokušali smo otkriti što je sakriveno u meandrima naših osob- nosti. Kasnije smo, preslušavajući te improvizirane izvedbe, određi- vali nazive koje smo im nadjenuli. Usklađivali smo dojmove koje su budile u nama prilikom presluša- vanja i tako bi dolazili do naziva za svaku od tih zvučnih slika.«

No, uz standard »My Foolish He- art«, odabrali su i skladbe drugih autora koje su prilagodili svojem poimanju jazza. »Do specifične li- ste jazz standarda, koje smo izabrali da bismo ih uvrstili na naš dvostruki album, došli smo pomnim biranjem glazbe i autora koji nam se izuzetno sviđaju i čiji rad iznimno cijenimo, tako da nam nije bilo teško dogo- voriti se i odlučiti za kombinaciju:

Mal Waldron, Sun Ra, Yusef Lateef, McCoy Tyner, John Coltrane, Wayne Shorter, Jimmy Smith te jednu kom- poziciju koju supotpisuju poznati američki kompozitori Washington i Young«, kazao je. »Baš njihove sklad- be imaju mističnu crtu i nedokučiv mistični touch, donose jedinstvenu atmosferu, a i karakterno i po tem- peramentima su nam odgovarale. Dozvoljavale su svakome od nas da ih gotovo bezbolno reinterpre- tiramo, jer cilj nam je bio da ih od- sviramo sa što manje narušavanja njihove neupitne originalne ljepo- te. Nismo željeli zamrznuti njihovu prozračnost i oduzeti im lepršavost koju sadržavaju. Nadam se da smo uspijeli u tome i da smo ih na trenu- tak samo nježno prisvojili i udahnuli im naš specifični štih, ali diskretno, točno onoliko koliko treba da izra- zimo našu ljubav prema toj glazbi

i dočaramo količinu respekta koji gajimo prema njezinim kreatorima. Prema mojem sudu, mislim da je to najjače došlo do izražaja u izvedbi

skladbe ‘Lanquidity’ koju je napi- sao Sun Ra.« Iako nisu često svirali zajedno, snimili su toliko izvedbi da su mogli popuniti prostor dvostrukog CD-a. »U dugim razgovorima između Ro- berta, Karla Ilića, Rajka Ergića i me- ne, koji su predhodili organizaciji, snimanju i konačnom realiziranju našeg nosača zvuka, Magris se izne- nadio činjenicom da u našem kvar- tetu svi sviramo više instrumena- ta«, prisjeća se. »S oduševljenjem i ne malim čuđenjem slušao je kako Rajko svira sopran saksofon i ka- ko Karlo s lakoćom blenda između kontrabasa, električne gitare i ouda (arapska lutnja), a mene je naten- tao da se opet, nakon dugo vreme- na, uhvatim flaute. Uvid u taj, do

tada skriveni kapacitet našeg ben- da, potaknuo ga je na razmišljanje o tome da umjesto planiranih 7 ili 8 kompozicija, koje smo priprema- li za snimanje, uvrstimo i dodatnih 10, za koje je inzistirao da budu uvr- štene na listu snimanja, jer ih je vo- lio i oduvijek ih je želio snimiti. To je automatski dovelo do povećanja minutaže snimljenog glazbenog materijala, koji je odjednom postao dovoljan za dvostruki CD.« Nevjerojatan osjećaj Svaki od članova kvarteta na sni- manju je svirao nekoliko glazbala, što je pridonijelo mijenjanju zvu- ka. Magris je, osim klavira, svirao električni klavir, razne klavijature,

Hammond orgulje i meksičke zviž- daljke, Razz je, osim alt saksofona, svirao sopran saksofon i flaute, Ilić je, osim kontrabasa, svirao električ- nu gitaru i oud, a Ergić, osim bub- njeva, udaraljke i sopran saksofon. »Kad bi se nalazili na probama, u pauzama sviranja uz pokoju biricu, uglavnom bi razglabali o praktičnim problematikama, o više manje svim stvarima koje su vezane uz koncipi- ranje objave jednog glazbenog no- sača zvuka, o tome koje bi skladbe voljeli uvrstiti na album i o još sva- šta nečemu, a nekako je spontano

iz naših razgovora tada iskočila i činjenica, podatak koji Roberto do tada nije znao, da svatko od nas, osim svojeg glavnog instrumenta, dobro svira i više vrsta drugih, ra- zličitih instrumenata, pa smo na sljedeću probu donijeli hrpu naših glazbala«, govori.

»Počeli smo tijekom svirke primje- njivati zamjenu instrumenata i sla- gati kombinacije tipa: duet sopran i alto saksofon, duet klavir i gitara, pa oud i klavir, sopran saksofon i dru- ge kombinacije, dok nismo dobili zvučnu sliku koja nas je zadovoljila. To na nastupima nismo uspijevali prakticirati radi neadekvatnih ma- lih prostora klubova u kojima smo svirali, ali i zbog toga što nismo bili sigurni kako će publika reagirati na našu eksperimentalnu glazbu. Uglav- nom, kad smo otišli snimati u Trst,

sve naše instrumente potrpali smo u aute i krenuli put tonskog studi- ja Urban Recording Studio Trieste, gdje nas je dočekao gospodin Fulvio Zafret, zadužen za snimanje, miks i mastering materijala. Gospodin Zafret odmah je shvatio kamo smo htjeli ‘otputovati’ i sigurno nas je i spretno odveo na to putovanje. Cilj nam je bio snimiti što više tonskog materijala tako da smo dva dana po 8 sati opušteno snimali. Htje- li smo našim glazbenim uratkom obuhvatiti što više naših aktualnih interesa u glazbi, tako da se raspon glazbe koju smo snimili proteže od neo soula do avangardnog free jaz- za i totalnih improvizacija.«

Album »In Action« objavila je ame- rička diskografska kuća JMood Re- cords, što je utjecalo na razvoj i re- alizaciju projekta, ali i na karijere hrvatskih glazbenika. »U ovaj pro- jekt snimanja i objavljivanja nosa- ča zvuka za ozbiljnu i respektabilnu američku diskografsku etiketu, koja promovira očuvanje jazz glazbene tradicije, kojoj je između ostalog središnjica u Kansas Cityju, rodnom gradu Charlieja Parkera i drugih ve- likana jazz glazbe, ušao sam u total- noj emocionalnoj vatri, pozitivno/ kreativnoj magli«, objašnjava Razz. »Postupao sam po pozitivnoj iner- ciji, bez realne svijesti o važnosti

prilike koja mi se pružila. Nisam bio svijestan da mi se to događa i da smo taj ogroman posao obavili, dok mi Roberto prije nekih mjesec dana nije isporučio pakete sa sto- tinama primjerka našeg zajednič- kog albuma ‘In Action’! Kad držim booklet CD-a u ruci, po stoti put či- tam tekst, zurim u fotke našeg kvar- teta s Rijekom u pozadini, od kojih je neke snimio moj amico Fiuman Dorian Mataia sa čijim sam starim Stefanom išao skupa u prvi razred srednje tehničke škole u Rijeci, na

moment me strese neka strujica za- brinutosti, kad na kratko spoznam koje su to generacijske razlike i raz- mišljam kako ćemo uskoro krenuti s promotivnim nastupima. Svi mi iz benda koji smo iz Rijeke računamo na to da će Roberto srediti neke gigo- ve vani, po Europi, neki festivalčići, klubovi, bilo što, samo da sviramo tu divnu glazbu pred što više neutral- ne publike, pred što većim brojem napoznatih ljudi, da im prenesemo tu poruku i dobru energiju. Tada mi padne na pamet da će album biti promoviran na američkom tržištu i da će ga se moći downlodati sa službenih JMoods Records stranica i drugih glazbenih portala i mislim si: ‘OK, dobro je, ajmo svirat više, jer feeling je nevjerojatan...’ Uzbuđuje me pomisao da bi me netko mogao

slušati na nekoj američkoj radiosta- nici specijaliziranoj za puštanje jazz glazbe. To je krasan osjećaj.« Davor HRVOJ

21.04.2024

Denis Razumović Razz ima novi album: “Sva moja rana sjećanja vezana su uz fijumansku kulturu”

Koliko god je naziv ovog albuma simpatičan i poetičan, toliko je i intrigantan i simboličan. Naime, mnoga su jazz djela nastala kroz proturječja, a plava je boja prisutna tijekom cjelokupne povijesti jazza, ne samo zbog povezanosti s bluesom. Plava simbolizira pozitivne emocije, smirenost, vjernost, sigurnost, kreativnost, maštovitost, inspiraciju, povjerenje, prijateljstvo, istinitost, mudrost, čistoću, iscjeljenje, harmoniju, mir i povezanost s duhovnim svijetom. To su tek neke od konotacija, samo one koje se izravno referiraju na glazbu na ovom albumu, na Razzovu umjetnost.

Tajne bebopa

Rezultat je to dugogodišnjeg ustrajnog proučavanja i prakticiranja glazbe koju je, uz svoje istomišljenike, ustoličio alt saksofonist i skladatelj Charlie Parker. On i njegova umjetnost uvijek su u Razzovim mislima, pa je tako bilo i prigodom osmišljavanja ovog autorskog albuma. Osim stilskim određenjem izvedbi, na svojeg idola ukazao je skladbom »Parlie Charker« koja otvara album, a donosi posebnu dramatiku, poput teme iz nekog filma žanra film noir. Ujedno osjeća se polet, strast, ushićenje. »Glazbena tema ‘Parlie Charker’ nastala je spontano. Jednostavno pojavila se, doslovno je iskočila ta fraza dok sam vježbao neka melodijsko-harmonijska rješenja na molsku sekvencu 2-5-1 u C molu«, rekao je Razz u povodu objavljivanja albuma. »Odmah mi je zazvučala karakterno i nekako plastično, skoro da sam je mogao vizualizirati. Čim sam je definitivno uobličio i konkretizirao ‘smjestio’ sam je u rif. Sviram je preko tipičnog harmonijskog slijeda koji je jedna od bezbrojnih inačica molskog bluesa, ali karakteristično je to što ima šesnaest taktova. Baš kao i sve što me oduševljava u umjetnosti i ova skladba ima onu neku nedokučivu, nepotpuno definiranu atmosferu, gdje se miješaju melankolija, bijes, strast, naznaka virtuoznosti i velika sloboda. Čim sam pjesmu na jednoj probi predstavio dečkima iz benda, gotovo momentalno su je prihvatili. Odmah je svima legla i profunkcionirala. Odmah smo se i svi skupa, puni samopouzdanja, bacili i u slobodnom letu krenuli interpretirati naše solističke ideje preko te lijepe, tople harmonijske strukture.«

Razz je uz tu izvedbu uspio poletjeti, ali i povući glazbenike da polete s njim. Između ostalog, na let ga je potaknuo Charlie Parker, iako to zapravo nema nikakve veze s time što mu je nadimak bio Bird. »To Parkerova glazba, između ostalog, donosi izvođaču i slušatelju – totalni ‘Parlie Charker’ – ugodno iznenađenje, tehnički izazov, svježinu i jezgrovitost ideja i veliku radost zajedničkog muziciranja«, rekao je. »Taj dojam je uvijek prisutan, pri svakom ponovnom slušanju njegove glazbe. Ustvari, bit njegove glazbe je u snazi humanističke poruke koju je plasirao kroz svoju umjetnost. Svojim pristupom glazbi i životu općenito zastupao je ideju: živi i pusti živjeti, uživaj, doživi i proživi svaku moguću milisekundu svojega života, dok si još tu, na ovom svijetu. Ta ga je ideja pokretala i intenzivno prožimala. Još se uvijek dobro sjećam kad sam prvi put u kasnim večernjim satima na talijanskoj radiostanici Radio Milano International, u jednoj emisiji o jazz glazbi koja je uvijek išla u ponoć, prvi put čuo glazbu u izvedbi Charlieja Parkera. Uspio sam snimiti nekoliko kompozicija na kasetu. Bile su to snimke njegovih skladbi u izvedbi s Johnom Lewisom: ‘Perhaps’, ‘Bloomdido’, ‘Parker’s Mood’ i još neke. U tom sam se soundu totalno izgubio. Rastopio sam se i stopio s tim specifičnim zvukom kvarteta. Do dan-danas mi je to apsolutni model i vertikala za zvuk benda kojem težim i kojemu sam, usprkos posljedično logičnim stilskim eksperimentima, ostao vjeran i prisvojio ga. Logično je da sam ga s godinama spontano i preuzeo, personalizirao ga i učinio svojim.«

Razz je tijekom cijele karijere ostao dosljedan i beskompromisno slijedi taj stil, bez obzira na to što je svjestan da u današnje vrijeme to nije recept za postizanje slave, kao ni za ozbiljniju zaradu. »Prema mojem mišljenju sve ovisi o čovjeku, o pojedincu«, tvrdi. »Pitanje je voliš li to, primjerice jazz, bebop…, ili ne voliš, privlači li te to ili ne, želiš li to uopće ili ne, prihvaćaš li pravila tog mikrokozmosa ili ne, želiš li biti dio svega toga ili ne. U tim pitanjima kriju se sve tajne i svi odgovori. Sve postaje jednostavno ako si iskren prema sebi i radiš ono što ti se sviđa i što želiš. Tada nema dvojbi.« Life time project

Razz svojim primjerom pokazuje da bebop i danas može biti svjež i uzbudljiv, baš kao što je na ovom albumu. »Što se tiče bebopa, smatram da je to ustvari samo jedan od mnogih umjetničkih jezika koji netko može, a i ne treba prihvatiti«, tvrdi. »Ne vidim u čemu je problem?! To je jezik koji je evoluirao, pomlađuje se i dalje raste, jer bebop danas ne zvuči isto kao 1950-e, ne može zvučati isto. Na koncu konca, ni ne bi trebao zvučati isto, jer to bi bio nonsens koji opovrgava njegovu funkciju izražajnog i fleksibilnog glazbenog jezika koji doprinosi velikoj slobodi izraza i varijacija. Primjerice, kad slušaš Chrisa Pottera čuješ najmoderniji, najprogresivniji bebop frazirung i harmonijska rješenja, ali još uvijek to ne zvuči totalno ultimativno, dapače, sveprisutna je evolucija vokabulara i eksperimentiranje s karakteristikama postbopa i modernom klasičnom glazbom. Ne naslućuje se kraj tom procesu razvoja fraze i harmonije. Na primjer, alt saksofonist Immanuel Wilkins svira trenutno vjerojatno najmodernije postbop linije i primjenjuje ih u autorskim kompozicijama koje su uglavnom modalne prirode te postiže nevjerojatno modernu sonornost i zvučne kolorite. Ali, ponavljam, sve je to stvar osobnog izbora i afiniteta glazbenika. Ja sam, na primjer, odrastao i glazbeno stasao na zdravim punk, rock, blues i jazz bendovima i nije me nikada interesirala nijedna vrsta bilo koje narodne glazbe. Odgojila me RAI – Radio Televisione Italiana. Sve moje estetske postavke odredila je talijanska televizija. S Balkanom nemam ništa. Ne osjećam to, na vuče me, ne doživljavam tu priču. Imam svoju furku, svoj film. Glazbeno sam se napajao i pod doživotnim sam utjecajem engleske i američke glazbene scene. Zato nije čudno što bi, nakon što sam se navukao na sve te velike engleske i američke bendove, teško ili nikako pronalazio nešto zanimljivo u rock glazbi s ovih prostora. S jazz glazbom je bilo puno bolje stanje. Jazz scena bivše države bila je autentična i međunarodno priznata. Bilo je vrlo dobrih, interesantnih jazz glazbenika kao što su Miroslav Sedak Benčić, Boško Petrović, Krešimir Remeta, Davor Kajfeš, Miljenko Prohaska, također Tone Janša, Stjepko Gut, Milivoj Marković, Jože Privšek, Pero Ugrin, Lala Kovačev, Bora Roković, Mihajlo Blam, Duško Gojković… Ma puno ih je bilo i svi su bili super glazbenici, ali u vrijeme kad su oni pržili bio sam klinac tako da sam tek kasnije uživao u njihovim izvedbama. Mnoge sam na svu sreću uspio slušati i gledati uživo, na njihovim koncertima. Slijedom toga, u mom glazbenom razvojnom putu bilo je logično da ću slijediti predstavnike urbanih svjetskih scena i da će me bebop kao glazbeni jezik zaintrigirati. Osim toga, to sam odabrao, to želim i intenzivno radim na tome. Cilj mi je pronaći svoj izraz koji se bazira na bebop frazeologiji i harmonizaciji i da tijekom višegodišnjeg proučavanja uspijem u potpunosti izgraditi svoj osobni vokabular. To je moj life time project.«

Prekrasna zvjerka

Svojim životnim projektom Razz je zarazio i članove svog sastava: klavirista Doriana Cuculića, gitarista Karla Ilića, kontrabasista i bas gitarista Vedrana Ružića i bubnjara Rajka Ergića. U jednoj izvedbi na snimanju im se pridružio pjevač Lovro Mirth, a u dvjema trubač Robert Mikuljan. Upravo je Razzova dugogodišnja suradnja s Mikuljanom na snimanju ovog albuma dostigla novi pomak, višu razinu zajedništva i komunikacije. Kao da zajedno lete, obrušavaju se, prevrću, igraju, zadirkuju jedan drugoga… »Ne mogu tvrditi tko je koga više inspirirao, Robijeva truba mene ili moj saksofon njega«, razmišlja. »Iako smo kompoziciju ‘Parlie Charker’ i kikove u temi probali tek dva puta prije samog snimanja, u studiju, dok smo uštimavali zvuk, odsvirali smo je kao da je već godinama sviramo. Jednostavno sve je izašlo, zapravo izletilo van u prvom pokušaju. Ipak, drugi teake smo stavili na album. Dok smo snimali uopće nisam bio svjestan kako smo Robi i ja bili ‘zalijepljeni’ u izvedbi, tijekom cijelog preleta pjesme. Tek poslije, prilikom preslušavanja smo postali svjesni da je eksperiment uspio, da smo stvorili glazbu koja nas uzbuđuje pri slušanju. Smijali smo se cijelo vrijeme dok smo prvih nekoliko puta preslušavali šta smo napravili, a siguran je dokaz da je sve u redu kad ti preslušavanje snimke namami osmijeh na lice.«

Razz je ostao vjeran bebopu, ali i bluesu, danas kad mnogi, posebice mladi glazbenici, govore da ne žele svirati blues jer ne dolazi iz njihove tradicije. Njemu je blues presudan, prepušta se tom feelingu, on obuzima njegovo srce. »Ta glazba na mene djeluje nadahnjujuće«, tvrdi. »Ponavljam – to mora čovjek htjeti, voljeti, željeti jako, težiti tome, žudjeti za time. To ti mora nedostajati u izražavanju, moraš to tražiti u svom biću, tražiti to u svojem duhu, a kada skužiš gdje je, pustiti tu prekrasnu zvjerku da izađe van, da se prošeće slobodno, da je ljudi vide, čuju. Ako voliš i želiš svirati blues, moraš intenzivno tragati za time u svom izrazu, u svom glasu, u zvuku instrumenta, jer inače, bez tog truda nema svirke, nema ničeg, ništa – nada de nada, zero, nula, niks…«

Denis Razumović Razz ljubav je svojem gradu izjavio i skladbom »Fiume – More Than Love« / Snimio Davor HRVOJ Nemirne duše

Blues je nemoguće interpretirati ako izvođač nema to iskustvo, ako nije proučavao djelovanje autentičnih glazbenika koji također »režu žile« na taj osjećaj, ako tu glazbu nije doživio iz prve ruke te posebice ako ga ta glazba nije pogodila u srce. Zapravo, važno je učiti na zdravim temeljima. »Inače, najviše odvaljujem na slow blues Arta Peppera«, govori. »To me je stilski obilježilo, obožavam ga, iako guštiram svirat i fast bop blues, jako to volim i stalno to radim. Obožavam i Mingusove varijante u 3/4 s promjenama tempa. Također zanimljive su mi sve varijante koje članovi njegovog sastava sviraju u kvintetu. George Adams, kad pjeva, to je totalna ludnica! Njegov glas i zvuk njegovog tenor saksofona nešto su posebno. Poseban mi je i Lou Donaldson. Kad zapjeva, otkriva totalnu funky dimenziju sebe. Jako volim slušati pjevača Joea Williamsa, volim glas Roya Eldridgea i Clarka Terryja, ali i Big Bill Broonzyja i B. B. Kinga. Volim čuti i mnoge druge pjevače: Kevina Mahoganyja, Johnnyja Hartmana… Svi su dobri i svi su izvršili ogroman utjecaj na moje poimanje glazbe.«

Na ovom albumu posebice je uzbudljiva skladba »Room Fool of Spirits« koja donosi blues što stimulira živac u stopalu, potiče na cupkanje u ritmu, koji uranja u duboke osjećaje. Osim što je skladatelj, Razz je i autor teksta za tu pjesmu kojom iskazuje poštovanje prema svim tim velikanima jazza i bluesa. »Na ideju za tekst te pjesme došao sam prilikom jednog mojeg entog i višesatnog preslušavanja tradicionalnih jazz ostvarenja na netu, kad mi je na pamet palo da su svi ti izvođači koje najviše preferiram i volim slušati davno napustili ovu našu dimenziju, naš svijet«, prisjeća se.

»Svojim nevjerojatno iskrenim izvedbama i dandanas su ultra živi. Svaki put kad slušam tu, meni najdražu ekipu, kad zatvorim oči i pojačam zvuk u slušalicama, dobijem dojam kao da njihovi duhovi ispune moju malu sobu koju koristim za vježbanje. Razmišljao sam o svim tim osebujnim osobama koje su imale neobične, turbulentne živote, pa mi se nametnula misao da su im i duše sigurno nemirne i vragolaste. Posegnuo sam stoga za poznatom i provjerenom blues narativnom formulom u kojoj se uvrštavaju seks, cuga, praznovjerje i vjera, pa sam se poigrao pojmovima kao što su spirits, twist, preast, u kombinaciji s aluzijama na spolni, ali i sentimentalni odnos muškarca i žene. Samo sam krenuo pisati, sve je išlo lako, kao da mi je netko vodio ruku i sve je brzo izašlo u tradicionalnoj twelve bar blues formi.«

Počastio nas je svemir

I Razz ponekad pjeva, ali to su uglavnom scat improvizacije u izvedbama bržih boperskih skladbi, iako to ne mora raditi da bi njegove izvedbe zvučale uvjerljivo. Zato je pjevanje prepustio onome tko to radi na visokoj razini. »Kad sam osmišljavao koncept za tu pjesmu, računao sam da ću je ja otpjevati«, govori. »Već sam se kod kuće počeo snimati, da čujem kako to zvuči. Tonski i interpretativno je čak bilo i OK, ali su mi moja loša dikcija i moj katastrofalni izgovor engleskog jezika dali za misliti koga bih mogao pitati da to otpjeva kako treba. Na svu sreću, nedugo nakon toga upoznali smo Lovru.«

Nedoumicu je razriješio Lovro Mirth koji pjeva u izvedbi skladbe »Room Fool of Spirits«, jedinoj vokalnoj uvrštenoj na ovo izdanje. »Vokalist Lovro Mirth pravo je čudo i blagoslov za kvarnersku, ali i za cjelokupnu hrvatsku jazz scenu, iako ona još toga nije ni svjesna«, ha ha, tvrdi. »Postoji rizik da toga možda nikada ni ne postane svjesna jer, nažalost, u Hrvatskoj nema više autoritativnih i karizmatičnih, vrhunskih glazbenika kao što je bio Boško Petrović, koji je spontano i neobavezno, ali vrlo efikasno monitorirao hrvatsku jazz scenu i koji je još neafirmiranim mladim glazbenicima izdavao svojevrsne ‘propusnice’. Ako bi netko prošao njegov test kvalitete, bila je to garancija za kvalitetu, on je garantirao publici da je tip sigurno OK. To je podrazumijevalo dobru i obaveznu izvođačku tehniku, vladanje glazbenom materijom, ali i decentno i profesionalno ponašanje na bini i sve ostalo što se tiče PR-a i struke. Uglavnom, kad sam prvi put svirao s Lovrom u Rijeci, prije nekoliko godina na sessionu u povodu međunarodnog dana jazza, momentalno sam skužio da je tip nešto posebno, nešto s drugog planeta, pogotovo ovdje, u ovoj našoj čvrsto ukalupljenoj, uskoj stvarnosti. Veliki sam sretnik što se i Lovri na prvu dopalo kako smo mi, Denis Razz Adjustable Group, na tom sessionu svirali, pa smo gotovo odmah započeli suradnju koja još uvijek traje i super funkcionira. U trenutku sam, taj prvi put dok sam stajao kraj njega na bini i slušao ga kako pjeva, nekako znao da će on biti idealan interpret moje blues pjesme ‘Room Full of Spirits’, za koju sam tekst, tek nekoliko dana prije tog susreta, nabacio na papir. Način na koji je Lovro to napravio nadišao je sva naša očekivanja. Kad je Lovro počeo pjevati, svi smo doslovno poludjeli od sreće. Uzbudili smo se od sve te energije koju je unio u pjesmu, u sam tekst. To je odmah bilo to! Jednostavno blues je proradio, počastio nas je svemir, to je ta mjuza, to nas je zadesilo! Skužili smo da se događa nešto posebno. Možeš zamisliti kakav je feeling bio čuti ga u slušalicama i uživati u tehničkoj čistoći njegove izvedbe i u svim onim lijepim, malim ukrasima koje koristi za obogaćivanje svojih linija. Stvar je, uostalom, kao u 95 posto ostalog materijala s albuma, snimljena ‘in first take’. Uvijek me to privuče dok slušam ili dok sviram blues, sve u bendu profunkcionira dramatično dobro. Sve što je do tog momenta bilo grbavo i kvrgavo, lijepo se izniveliralo i procurilo u divnom mlazu emocija.«

Elegantni predator

»Waltz Scurigne« je još jedna feelingaška tema na ovom albumu. »Ime starog gradskog kvarta Škurinje, gdje sam se rodio i odrastao, izvedenica je talijanskog imena Val Scurigne koji je još uvijek bio u upotrebi tijekom mog djetinjstva, u ono vrijeme dok se još uvijek neformalno, među lokalnim stanovništvom koristio naziv Fiume za grad Rijeku«, sjeća se. »Tim se nazivom Riječani i dandanas vole poslužiti, pogotovo kada žele istaknuti osobnosti voljenog grada. Rođen sam u familiji Fijumana, pripadnika talijanske manjine, a naučio sam govoriti hrvatski jezik tek kad sam krenuo u prvi razred hrvatske osnovne škole. Sva sjećanja iz moje rane mladosti i iz tinejdžerskih dana vezana su za fijumansku kulturu življenja i za zajednicu talijanske manjine u Rijeci. Pretvaranjem slova V u W u prefiksu Val, te dodavanjem slova t i z izveo sam svojevrsnu igru riječi tako da je Val Scurigne, što znači uvala, vala Škurinje, postalo »Walt’z Scurigne«, što mi je odlično odgovaralo s obzirom na tročetvrtinski ritam te skladbe.«

Ovu je skladbu odsvirao u hard bop maniri, na tragu Cannonballa Adderleyja. Očito je da je ovaj alt saksofonist ostavio snažan dojam na Razza. »Zanimljivo mi je svirati major blues u 3/4«, kaže. »Tu su braća Adderley bili majstori, naravno, između svega ostalog. Cannonball je nešto nevjerojatno veliko što je američka jazz scena darovala čovječanstvu. Budući da su neizostavna stavka prilikom mojih noćnih preslušavanja jazza, Cannonballove me kreacije uvijek iznova izbezume pa ih rewindam puno puta da što više i što lakše apsorbiram svu tu hrpu informacija i što više specifičnih tehničkih i zvučnih detalja. Strahovito je baratao instrumentom, ali je i s lakoćom komunicirao i dijelio osjećaje s publikom. Takvi likovi su za jednog jazz altista vječna inspiracija i konstantna referenca kvalitete.«

Još jedna izrazito feelingaška je »Dicentrarchus Labrax« u kojoj Razz svira neshvatljivo uzbudljiv solo. Maštovitost navire poput cunamija, a pritom uspijeva jako brzo glazbeno razmišljati, vrludati poput slalomaša ili pak ribe grabežljivice kao što je lubin, koja je stalno u akciji, koja neprestano vreba priliku za napad. »Poznato je da puno vremena provodim na moru, u ribolovu, pa sam tako puno puta, dok sam čekao griz ribe, razmišljao i promišljao o toj prekrasnoj srebrnoj ribi i o tome kako ona funkcionira u svom ambijentu«, sjeća se. »Zamišljao sam tog elegantnog, glatkog predatora, kako patuljari svojim lovnim akvatorijem prelazeći više morskih milja dnevno, kontrolirajući pažljivo sva događanja u podvodnom lovištu, vođen neobjašnjivim instinktima i nevjerojatnom znatiželjom koja mu često dođe glave. Te noći, dok sam se vraćao doma, uz zvuk izvanbrodskog motora, počeo sam sketati i pjevušiti tu melodiju, taj rif od Dicentrarchus labraxa, brancina. Kad sam stigao u porat i privezao barku, otpjevao sam i na diktafonu mobitela na brzinu snimio tu melodiju, a nakon nekoliko dana sam uz gitaru dovršio kompoziciju. Tek kad sam sve to transponirao u moj saksofonski svemir, skužio sam kako lijepu i vrijednu kompoziciju imam. Radi se o modalnoj kompoziciji koja je ispala višestruko zanimljiva: harmonijski, po atmosferi koju donosi, a i u smislu ritmike. Nije mi problem svirati brze i kreativne prolaze i tzv. free blow dionice u toj pjesmi, inspiracija nadolazi sama. Kad je nastajala, inspiracija mi je bilo more i njegovi stanovnici, ali kad je izvodimo pred publikom, nadahnjuju me članovi benda, koji toj pjesmi svaki put na drugi način udahnu život i energiju.«

Nonova paranoja

Razz je jedan od najistaknutijih i najaktivnijih riječkih jazz glazbenika, ne samo kao saksofonist, gitarist, vokalist i skladatelj nego i organizator. Sve njegove aktivnosti vezane su uz taj grad. Puno je puta iskazivao ljubav Rijeci, ali nikad izravnije nego na ovom albumu. Osim skladbom »Waltz Scurigne«, ljubav je svojem gradu izjavio i skladbom »Fiume – More Than Love«. Tom izvedbom zaključuje ovo izdanje. »Dakle, ‘Fiume – More Than Love’ je oda jednom gradu i jednom bezbrižnom djetinjstvu – mojem djetinjstvu i mom gradu, kakvog ga se ja sjećam«, objašnjava.

»Kad sam bio mali, bauljali smo po cijele dane vani, po pločnicima, ispred kuća. Na Škurinjama, na tadašnjoj periferiji grada, nije bilo velikog automobilskog prometa, ali je zato bio veliki muving ljudi različitih provenijencija i vjeroispovijesti jer su u to doba na periferijama većih gradova bujala radnička naselja s barakama i mnoštvom barakaša. Uglavnom, bilo je sve krcato došljacima. Moj pokojni nono je bio autohtoni Fijuman »patoco«, »Aboridžin«, podrijetlom Istrijan iz Tara. Kad se radilo o brizi za djecu i familiju, uvijek je imao neku vrstu paranoje, stalno se brinuo da mi se nešto ne dogodi. Dok sam se s drugim klincima bezbrižno igrao na ulici, on se doslovno bojao da nekoga od nas djece netko ne ukrade. Brinuo se da bi nas netko jednostavno mogao strpati u neko vozilo i odvesti u nepoznatom pravcu. S tom spikom me znao i plašiti, onako kako se plaše mala djeca, a sve s ciljem da se ne udaljavam previše od našeg »kortila«, od dvorišta s prednje strane kuće jer, govorio je, to bi bio kraj, gotovo, ne bi me više bilo. Svako toliko držao bi mi ‘predavanje’ dok bi me nona odijevala u već iznošenu odjeću koju smo zvali ‘roba per andar giogar’ – roba za ić’ se igrat’. Ozbiljno bi mi govorio na fijumanskom dijalektu: ‘Vara che se te porta via i Zzingani, ti dixige che ti xe de Fiume, che ti xe Fiuman’ – ‘Pazi ako te pokupe Cigani, ti im reci da si iz Fiume, da si Fijuman’. Sada već dugi niz godina tamo više nikog i ničega mojeg nema, a mene su iz tog bezbrižnog ambijenta na periferiji grada odvele neke potpuno drukčije i komplicirane životne okolnosti. Ehhhh, Fiume… more than love.

16.09.2022

Denis Razz - 30 godina čiste improvizacije iliti život "po sluhu"

U petak 16.09.2022. sa početkom u 19:30 sati održat će se jazz koncert uz druženje, u prostorijama Zajednice Talijana Rijeka, Uljarska 1 povodom obilježavanja Razzovih 30 godina nastupanja i bavljenja jazz glazbom. Ulaz je slobodan.

30.04 2022

Jazz Day: Jazz glazba na riječkom lukobranu

Obilježavanju Međunarodnog dana jazza od početaka se pridružuje i Republika Hrvatska, a od 2014. godine Jazz Day obilježava se i u Rijeci i mjestima Primorsko goranske županije raznim jazz programima u organizaciji HGU PGŽ Podružnice 3, Rijeka.

Rijeka – Međunarodni dan jazza, 30. travnja proglašen je 2011. godine i od tad se tom prilikom želi okupiti međunarodnu zajednicu širom svijeta kako bi se doznalo više o umjetnosti jazza, njegovom podrijetlu i utjecaju te naglasilo njegovu važnu ulogu kao obrazovnom sredstvu za postizanje zajedništva, dijaloga i bolje suradnje te sredstva komunikacije koje nadilazi razlike. Obilježavanju Međunarodnog dana jazza od početaka se pridružuje i Republika Hrvatska, a od 2014. godine Jazz Day obilježava se i u Rijeci i mjestima Primorsko goranske županije raznim jazz programima u organizaciji HGU PGŽ Podružnice 3, Rijeka.

jazz day ucka 2022 U subotu, na Međunarodni dan jazza, imat ćete priliku od 16 sati uživati u glazbi koja spaja ljude, na lukobranu točnije Molo Longu. Nastupaju Frano Živković Trio u sastavu Živković, Ružić i Brnić, zatim “Charlie” trio – Jurković, Ružić i Gazdik te Denis Razz kvartet s kojim nastupaju Raz, Ergić, Mikuljan te Mirth kao vokal. Pokrovitelji događanja su Ministarstvo kulture i medija, HUZIP, PGŽ te Grad Rijeka.

7.veljače.2021

Jazz Time slavi tridesetu godišnjicu djelovanja: Festival koji promiče humane vrijednosti društva

Ako imate festival koji traje 30 godina i oko njega još uvijek svi trepere – organizator, lokalna i šira zajednica, glazbenici i publika, ako donosi smiješak na njihova lica, zadovoljava i podgrijava njihovu strast za kulturom, to je potvrda da se radi o manifestaciji koja zavređuje da ju se čuva kao kap vode na dlanu. Tada je to nešto doista vrijedno! Da to znaju cijeniti, pokazali su i oni zbog kojih se festival prvenstveno održava – publika koja ovu manifestaciju uvijek pohodi u velikom broju dajući joj tako podršku, a onima koji odlučuju o sufinanciranju znak da je to nešto što želi i treba. Kvalitetu JazzTimea Rijeka prepoznali su umjetnički krugovi, ali i mediji: pisani, elektronski i drugi, ne samo oni koji su bili blagonakloni iz lokalpatriotskih ili prijateljskih razloga, obogaćujući tako svoje sadržaje zanimljivim reportažama. HRT je za svoju emisiju Vrijeme je za jazz radio priloge koji su nailazili na odobravanje gledatelja. Novi list je od samog početka uvidio važnost festivala, ne samo sa stajališta podrške lokalnom kulturnom događaju uz koji je prirodom posla povezan, nego i zbog kvalitete programa koji zavređuje da se o njemu piše. Svi su oni zaslužni što je održan kontinuitet festivala, a trideset godina je respektabilan pokazatelj. Povijesni koncert Naravno, najzaslužniji su oni koji su svoj zanos prema jazz glazbi podredili radu u organizaciji festivala, a prvi među njima je Dorian Hatta, koji je utemeljio JazzTime Rijeka. »Velika je to bila noć«, prisjetio se Hatta u razgovoru za Novi list. »Noć koja je pred Guvernerovom palačom okupila »brdo« poklonika jazza, i to usred rata koji je harao Hrvatskom. Rijetko je u povijesti koncertnog života Guvernerove palače bilo toliko ljudi. Oko tristo, a sto pedeset je već ozbiljan broj kad je dvorana već gotovo puna. Prvi put je jazz u Rijeci, riječki jazz, prodisao punim plućima, ponosno se osovio na noge i bio uz bok klasičnoj glazbi koja je do tada carevala tim prostorima. Tu masu, takvo mnoštvo zainteresiranih privukla su, između ostalih, četvorica glazbenika, četiri jazz zaljubljenika koji su u tim nezavidnim vremenima svojom svirkom uveseljavali poklonike, koji su magnetično privlačili mlade talente pod svoje okrilje i koji su svojom glazbenom smjelošću osvjetljavali mnogima nesigurne i maglovite pute riječkog jazza. Basist Vladimir Gašparović je u tom trenutku imao formiranu grupu 9th CO; gitarist Elvis Stanić imao je sastav pod imenom Elvis Stanić Group; gitarist Darko Jurković Čarli je u to vrijeme studirao jazz na akademiji u Grazu, kao i alt saksofonist Denis Razumović, koji je za tu priliku formirao sastav od članova Elvis Stanić Groupa. Uz ta četiri lidera bogatstvu zvuka i kvaliteti svirke još su pridonijela dva tiša i manje eksponirana, ali ništa manje kvalitetna i zanesena glazbenika: basist Henry Radanović i bubnjar Tonči Grabušić. Svi su oni, osim nažalost prerano preminulog Vladimira Gašparovića, danas, trideset godina kasnije, aktivni i etablirani glazbenici iza kojih stoje Porini i Nagrade Status za najbolje muzičare Hrvatske!

29.04.2021

DENIS RAZUMOVIĆ RAZZ NASTUPA U KONCERTU ZA MEĐUNARODNI DAN JAZZA

U cetvrtak 29.04.U Rijeckom antikvarijatu EX LIBRIS sa pocetkom u 21:00 sati, Rijecki jazz glazbenik,saksofonist Denis Razumovic Razz sa svojim glazbenim suradnicima okupljenima u projektu DENIS RAZZ ALL STARS PROJEKT odrzat ce live streaming koncert,kao svojevrsnu najavu povodom nadolazeceg MEDJUNARODNOG DANA JAZZA 2021.koji se slavi 30.04. Postujuci sve preventivne mjere u sprijecavanju sirenja COVID zaraze,koncert ce se odrzati bez publike i u praznom prostoru knjizare. Live stream ce trajati cca.sat i 45 minuta ili max.2 sata. Uz Razza na alt saksofonu, glazbenici koji ce sudjelovati u kreiranju programa su i inace stalni Razzovi suradnici-Karlo Lovric na orguljama,Robert Mikuljan na trubi i krilnici,Rajko Ergic na bubnjevima. Glazbeni materijal koji ce kvartet izvoditi su probrani komadi iz standardnog jazz repertoara ali i neke Razzove autorske skladbe. Realizacija ovog jazz koncerta djelom je sufinancira sredstvima Odjela za kulturu grada Rijeke. Koncert ce biti moguce pratiti na portalima you tube i facebook.

19.10.2020.

DENIS RAZZ PREDSTAVLJA NOVU AUTORTSKU GLAZBU

Album nosi naziv DISCREPANCE'S BLUES i pruža uvid u širok spektar bitnih glazbenih i stilskih utjecaja na Razzov glazbeni izričaj. Razz je sve instrumentalne i vokalne dionice u kompozicijama odsvirao/otpjevao, sam u svom kućnom studiju. I ovom prilikom, uz Razza na alt saksofonu, glazbenici koji će svirati,su stalni članovi Denis Razz Adjustable Group-a: Rajko Ergić-bubanj, Bojan Skočilić-kontrabas, Dorjan Cuculić-klavir, a sa izvanserijskim vokalnim intervencijama na Razzove autorske uratke pridružit će im se nevjerovatni mladi riječki jazz vokalist Lovro Mirth. Kao i uvijek, Razz će tijekom nastupa osim autorske glazbe, izvesti i neke odabrane jazz standarde iz velike zbirke tradicionalnog jazza. Ulaz je slobodan uz obavezne poštivanje svih epidemioloških mjera. Ovaj Program sufinanciran je sredstvima Grada Rijeke, Odjela za Kulturu!

14.06.2020.

DENIS RAZZ NAJAVLJUJE SERIJU KONCERATA

U petak 10.07. u Umaškom klubu Buoni amici,koncert RAZZ & MIKULJAN WIND FACTORY,sviraju:Robert Mikuljan-truba i krilnica,Karlo Lovrić-orgulje,Rajko Ergić-bubanj,Denis Razz-alt i sopran sax.Program-autorski i trad.jazz.ulaz- free,početak-poslije 22 sata. U Rijeci,u srijedu 08.07.na terasi hotela Continental u sklopu manifestacije Ljeto na Contu,pocinje niz koncerata srijedom,svira DENIS RAZZ ADJUSTABLE GROUP u sastavu:Bojan Skočilić-kontrabas,Dorjan Cuculić-klavir,Rajko Ergić-bubanj,Denis Razz-alt sax. Ostali datumi svirki srijedom su:15.,22.,29., srpnja te 05.,12., kolovoza, što će biti zadnji koncert na Contu ovog ljeta.Ulaz na terasu je besplatan,početak je u 20i30 a trajanje koncerta je do 23:00 sati. U Fažani,povodom manifestacije FAŽANA UNPLUGED,na gradskom trgu,u dane-19.,20.,21., 22.i 23.lipnja,a sa početkom od 18 sati,nastupit će DENIS RAZZ ADJUSTABLE GROUP u različitim postavama.Ulaz na manifestaciju je slobodan.Na programu je trad.jazz.

03.03.2020.

DENIS RAZZ NASTUPA U RIJECI I PULI

U četvrtak 05.03.u Riječkom Dnevnom Boravku,od 20i30 sati,koncert LOVRO MIRTH WITH DENIS RAZZ ADJUSTABLE GROUP,sviraju:Lovro Mirth-vokal,Karlo Lovrić-klavir,Bojan Skočilić-kontrabas,Rajko Ergić-bubanj,Denis Razz-alt i sopran sax.Ulaz slobodan. U petak 06.03.u 21:00 sati,DENIS RAZZ svira u Puli,u klubu talianske manjine Circolo Italiano.Nastupaju:Branko Sterpin-truba,Carlos Fagin-klavir,Nenad Mirt-kontrabas,Sebastian Steel-bubanj,Denis Razz-alt i sopran sax.Program-tradicionalni jazz.

21.01.2020.

DENIS RAZZ NASTUPA U RIJECI I UMAGU

U Riječkom klubu Dnevni boravak,u četvrtak 23.01.od 20i30 sati, nastupa MIRTH,ERGIĆ,LOVRIĆ & RAZZ kvartet,sviraju:Lovro Mirth-vokal,Rajko Ergić-bubanj,Karlo Lovrić-orgulje,Denis Razz-alt i sopran sax. Ulaz slobodan. U subotu 25.01.u Umagu,u klubu BUONI AMICI,sa početkom u 22:00 sati,nastupa RAZZ & MIKULJAN WIND FACTORY,sviraju:Robert Mikuljan-truba,Karlo Lovrić-orgulje,Rajko Ergić-bubanj,Denis Razz-alt i sopran sax. Ulaz slobodan.

28.08.2019.

DENIS RAZZ U AKCIJI

U subotu 31.08.u večernjim satima,na trgu Piazza Romana u Volosku,na manifestaciji Voloscana,solo nastupa Denis Razz-sa gitarom i sopran saxofonom.Na programu je improvizirana glazba,Razzove glazbene impresije inspirirane pitoresknim ambientom Voloska. U četvrtak 12.09.sa početkom u 21:00 sati,na Koblerovom trgu u Rijeci,nastupa DENIS RAZZ ADJUSTABLE GROUP,sviraju:Josip Tocilj-klavir,Henry Radanović-kontrabas,Edin Botić-bubanj,Denis Razz-alt i sopran sax.Program:autorska glazba i standardi. U petak 13.09.od 21i30 sati,u Ljubljanskom(SLO) klubu Hangar,koncert međunarodnog jazz kvarteta MARKO ČEPAK/DENIS RAZZ- CROSSBORDER CONNECTIONS,sviraju:Marko Čepak-gitara,Mattia Magatelli-kontrabas,Luca Colussi-bubanj,Denis Razz-alto i sopran sax. U petak 20.09.sa početkom u 22:00 sata,u Rijeci,na Kantridi,u beach baru Morski Prasac,nastupa DENIS RAZZ QUARTET,sviraju:Henry Radanović-kontrabas,Zvonimir Radišić-gitara,Edin Botić-bubanj,Denis Razz-alto sax.Program:originali i tradicionalni jazz.

03.07.2019.

NASTUPI DENISA RAZUMOVIĆA

U srijedu 10.07.na terasi Riječkog hotela Continental,od 20i30 sati,nasupa DENIS RAZZ NEO SOUL GROUP,sviraju:Rajko Ergić-bubanj,Josip Tocilj-glasovir,Henry Radanović-kontrabas,Denis Razz-sax.Program-Razzovi originali i tradicionalni jazz. U petak,12.07.u Volosku,u Starom mandraću,sa početkom u cca.20:00 sati,nastup DENIS RAZZ-DORJAN CUCULIĆ dua.Sviraju:Dorjan Cuculić-klavir,Denis Razz-alt i sopran sax.Na programu su autorske kompozicije Cuculića i Razza te jazz standardi. U nedjelju 14.07.u Rovinjskom hotelu Sensimar,s početkom u 20:00 sati,nastupa DENIS RAZZ ADJUSTABLE GROUP.Sviraju:Bojan Skočilić-kontrabas,Edin Botić-bubanj,Karlo Ilić-gitara,Denis Razz-sax.Program-Razzovi originali te tradicionalni jazz. U srijedu 17.07.na terasi Riječkog hotela Continental s početkom u 20i30 sati nastupa DENIS RAZZ NEO SOUL GROUP.Sviraju:Josip Tocilj-glasovir,Tonći Grabušić-bubanj,Henry Radanović-kontrabas,Denis Razz-sax.Program-Razzovi originali i standardni jazz. U srijedu 24.07.na terasi Riječkog hotela Continental,s početkom u 20i30 sati,nastupa DENIS RAZZ NEO SOUL GROUP.Sviraju:Josip Tocilj-glasovir,Tonći Grabušić-bubanj,Henry Radanović-kontrabas,Denis Razz-sax.Program-Razzovi originali i trad.jazz. U četvrtak,25.07.u Cresu,u klubu Plavica,s pocetkom u 21i30 sati,nastupaju IVELJA-FLEGO & RAZZ TRIO,sviraju:Filip Flego-gitara,Dino Ivelja-el.bas,Denis Razz-alt i sopran sax.Na programu su groovie jazz standardi,blues i soul ritmovi i atmosfere. U subotu,27.07. na Krku,u Vrbničkom restoranu Nada,sa početkom u 21i30 sati,nastupa DENIS RAZZ QUARTET,sviraju:Zvonimir Radišić-gitara,Tonći Grabušić-bubanj,Damjan Grbac-kontrabas,Denis Razz-alt i sopran sax.Program-autorski i radicionalni jazz. U srijedu,31.07.na terasi Riječkog hotela Continental,s početkom u 20i30 sati,nastupa DENIS RAZZ NEO SOUL GROUP,sviraju:Henry Radanović-kontrabas,Josip Tocilj-glasovir,Tonći Grabušić-bubanj,Denis Razz-sax.Program-autorski te tradicionalni jazz. U srijedu,07.08.na terasi Riječkog hotela Continental,sa početkom u 20i30 sati,nastupa DENIS RAZZ NEO SOUL GROUPsviraju:Tonći Grabušić-bubanj,Henry Radanović-kontrabas,Josip Tocilj-glasovir,Denis Razz-sax.Program:autorska i tradicionalna jazz glazba U utorak,13.08.na Vidikovcu u gradu Kastvu,na Kastavskom Kulturnom Letu 2019.sa početkom u 21:00sati,nastupa DENIS RAZZ ADJUSTABE TRIO,sviraju:Dorian Cuculić-klavijature,Rajko Ergić-bubanj,Denis Razz-sax. Program je autorski i tradicionalni jazz.

24.11.2018.

RAZZ & MIKULJAN WIND FACTORY

Kvartet RAZZ & MIKULJAN WIND FACTORY rezultat je suradnje Kvarnerske skupine jazz glazbenika kojì su, uglavnom, već vrlo dobro poznati široj Hrvatskoj jazz publici. Osim dvojice, sada već, veterana na Hrvatskoj jazz sceni - Tončija Grabušića, vrlo zaposlenog i svestranog bubnjara, jazz glazbenika fine estetike sviranja, poznatog specijaliste za swing, koji svojim velikim zvukom te čvrstim i lepršavim intervencijama izvanredno nadopunjava improvizatorske pothvate solista u ovom kvartetu, i - Denisa Razumovića Razz-a, saksofoniste koji se tijekom godina nametnuo kao jedan od najvažnijih predstavnika, kako tradicionalne jazz, tako i eksperimentalne, improvizirane glazbe na Hrvatskoj jazz sceni i izvan njenih granica, tu su još i izvanredno nadareni Hammond player - Karlo Lovrić koji ne malo, te opet iznova ugodno iznenađuje publiku svojim jedinstveno, emocionalno nabijenim načinom sviranja Hammond orgulja, te zvukovno sveprisutni trubač nulte kategorije-Robert Mikuljan, nova trubačka zvijezda u usponu na Hrvatskoj jazz sceni, definitivno, glazbenik čije vrijeme tek dolazi. Ovaj kvartet proizvodi jazz glazbu na tragu toplog soul ugođaja, nabijenu energetski naelektriziranim zvukom analognih orgulja i prožetu frenetičnim solo izvedbama puhačke sekcije...repertoar?-tradicionalni jazz!

16.07.2020.

Ljeto na Contu: Nastupili Denis Razz Adjustable Group i Lovro Mirth

I kako smo saznali od glazbenika i organizatora ovih večeri, Denisa Razumovića Razza, jazzom koji se ne boji improvizirati, biti glasan i tih, kako mu se prohtje. Prva ovakva večer održala se prošle srijede, 09. srpnja čime je započelo ljeto na Contu. Jučer, 15. srpnja, stalnoj postavi koju čine Denis Razz Adjustable Group, pridružio se Lovro Mirth, mladi vokalist iz Rijeke, koji je od kvarteta načinio kvintet, i obogatio ga svojim bogatim, neobičnim vokalom. Osim neobičnog vokala, Mirth posjeduje i rijetku kvalitetu nepretencioznog prenošenja emocija, tako da improvizacije koje kvintet izvodi nikada ne postanu „previše” jer uvijek djeluju iskreno, u trenutku, gotovo zaneseno, bez plana da članovi kvinteta pokažu publici „što sve znaju”. Ako se jazz svira prvo za sebe, a tek onda za sve druge, kvintet na trenutke odlazi u neki svoj mali balon gdje je vidljivo da se dobro zabavljaju, da uživaju i da pritom, gotovo sekundarno i slučajno, jako dobro zvuče. Svirke srijedom nastaviti će se kroz kolovoz, a četvrtci su ponovno rezervirani za evergreen.

26.lipnja.2018

ŠTIKLA – ljetnji festival jazz i eksperimentalne glazbe na Kantridi

Počinje ovogodišnja ŠTIKLA- ljetnji festival jazz i eksperimentalne glazbe na Kantridi. Četvrtu po redu „Štiklu“ vodi proslavljeni jazz saksofonist Denis Razumović Razz. „Štikla“ je osmišljena kao festival koji promovira riječku i liburnijsku jazz scenu na način da istaknuti jazz glazbenici i jazz promotori našeg kraja osmišljavaju i vode njezin program. Do ovog ljeta su to redom bili Zoran Majstorović, Sonir Srdoč i Darko Jurković-Charlie. Štikla je od ove godine sastavni dio programa projekta Kantrida FKK 2020. Projektom Kantrida FKK 2020 (Kantrida europski kvart kulture 2020.) se pokušava potaknuti samostalne inicijative i veću uključenost lokalnih zajednica i pojedinaca u projekt Rijeka EPK 2020 na primjeru kvartova Kantrida i Bivio. Inicijator i voditelj projekta Kantrida FKK 2020 je tvrtka Novi turizam d.o.o.. Ulaz na sve programe je besplatan. Program: 29.06.,petak, 21 sat, D.R. ADJUSTABLE GROUP, beach bar Morski prasac Denis Razumović Razz (saksofon) Mikuljan Robert (truba) Zvonimir Radišić (gitara) Rajko Ergić (bubanj) 07.07.,subota 21 sat, beach bar Morski vuk RAZZ & MIKULJAN WIND FACTORY Dorijan Cuculić (klavir) Denis Razumović Razz (saksofon) Robert Mikuljan (truba) Edin Botić (truba) 13.07.,petak, 21 sat, beach bar Morski prasac ROBERTO MAGRIS INTERNATIONAL QUARTET Roberto Magris (klavir) Denis Razumović Razz (saksofon) Henry Radanović (kontrabas) Rajko Erlić (bubanj) 20.07., petak, 21 sat, beach bar Prasowski Razz & Henry URBAN MINORITY PROJECT Denis Razumović Razz (saksofon) Henry Radanović (kontrabas) Josip Tocilj (klavir) 27.07.,petak,21 sat, beach bar Morski Vuk MARIO ČEPAK TRIO Mario Čepak (gitara) SLO Denis Razumović Razz (saksofon) Rajko Ergić (bubanj) 10.08.,petak, 21 sat ZVONIMIR ŠESTAK TRIO, beach bar Prasowski Zvonimir Šestak (kontrasbas) Denis Razumović Razz (saksofon) Rajko Ergić (bubanj) 17.08.,petak,21 sat, beach bar Morski vuk JOSIP TOCILJ TRIO Josip Tocilj (klavir) Henry Radanović (kontrabas) Denis Razumović Razz (saksofon) 24.08.,21 sat, beach bar Morski prasac RAZZ & MIKULJAN WIND FACTORY QUARTET Denis Razumović Razz (saksofon) Dorijan Cuculić (klavir) Robert Mikuljan (truba) Rajko Ergić (bubanj) Denis Razumović Razz, (1964. ), – samouki je riječki jazz glazbenik, saxofonist, kompozitor, multinstrumentalist, vokalist i vođa sastava. Zasigurno je najtrofejniji kvarnerski jazz saxofonist. Dobitnik je i ovogodišnje strukovne nagrade Status kao njabolji, preciznije rečeno najistaknutiji jazz saxsofonist u Hrvatskoj. To mu je četvrta nagrada Status u jazz kategoriji a osvojio je i jednu u kategoriji 2urbana glazba“. Prisutan i vrlo aktivan na riječkoj glazbenoj sceni od 1984-te ( nastup na manifestaciji RI ROCK 84. ) a od 1992. prisutan i na Hrvatskoj i međunarodnoj jazz glazbenoj sceni. Radio sa mnogim inozemnim glazbenicima te gotovo sa svim eminentnim jazz glazbenicima iz Hrvatske. S jednima i drugima surađuje u raznim jazz projektima ( Sonic Dialogues, Denis Razz Adjustable Group, Razz&Mikuljan Wind Factory, Denis Razz-Up Close &Personal Quartet, Rzz/Radanović Urban Minority Project, Roberto Magris – Denis Razz Quartet, i dr.) Kratko vrijeme studirao je u Grazu na odjelu za jazz glazbu pri Hoch schule fur music und darstelende kod prof. Karlheinza Miklina. Za Dallas records je objavio četiri albuma sa autorskom glazbom i sa obradama jazz standarda i to: IN UMBRA,FOR BELIEVERS ONLY,URBAN MINORITY u neobičnom duetu-saxofon-kontrabas sa kontrabasistom Henryem Radanovićem te najaktualniji cd/dvd uradak – PORT TO PORT TO PORT, kojeg je ostvario u tru sa talijanskim kontrabasistom Giovanni Maierom te sa kolegom Rajkom Ergićem.

02.siječnja.2014

Denis Razumović Razz objavio album ‘For Believers Only’

O novom albumu Denis Razz kaže: ”For Believers Only”, tako sam nazvao ovaj album, dakle, samo za vjernike… Ispočetka je to bio radni naslov, samo misao, koja se nekako sama nametnula rijekom snimanja, spontano. Oduvijek me privlačila ideja o projektu sa mnogoljudnim suradnjama na polju glazbe pa sam 2008. krenuo sa pripremama i sa organizacijom snimanja albuma sa cijelokupno autorskim materijalom, na čijoj realizaciji su sudjelovali već afirmirani, ali i neki od najzanimljivijih mladih hrvatskih jazz glazbenika i studijskih mahera, snimatelja, producenata, grafičkih dizajnera, te svojim intervencijama doprinijeli specifičnom, originalnom timbru cijeloga projekta i njegovoj karakterističnoj vizualno-glazbenoj poruci. Pomno sam selektirao glazbenike po određenim numerama u kojima su odsvirali svoje dionice i pri tom sam specijalno vodio računa o ritam sekcijama, što je rezultiralo prekrasnim spektrom glazbenih minijatura koje su međusobno toliko različite, a opet ih sve zajedno prožima jedan jedinstveni štih.” Glazba na ovom albumu snimana je u vremenskom periodu od 2008. do 2013. godine. U početku, u velikom dijelu, snimalo se u improviziranom studiju, u garaži kolege glazbenika Viktora Grgurića, te kasnije u studijima Belvedere i G.I.S. kraj Kastva. Posebno je zanimljiva kompozicija ”Termitology” koja je Razumovićeva svojevrsna posveta punk pokretu u Rijeci, a koja je nastala pod dojmom izazvanim proslavom 30-te godišnjice punka u Rijeci i manifestacije ”Ri Rock”. Tijekom snimanja prisustvovali su i originalni članovi kultnih Termita koji su doprinijeli vrhunskoj artističkoj atmosferi. Denis Razz je kao glazbenik surađivao s mnogim imenima poput Doctor Doctor, Black River Quartet, No Name Band, Think Positive, Sigma Jazz Band, te je gostovao na albumima Denis & Denis, Dade Topića, Putokaza…, a 1992. je zajedno s Elvis Stanićem, Vladimir Gašparovićem, Darkom Jurkovićem i Dorianom Hattom osnovao i pokrenuo riječki festival Jazz Time. Dobitnik je i nekolicine nagrada od kojih izdvajamo prvu nagradu za najboljeg solo izvođača na festivalu Prvi jazz pljesak (1992.), te nagradu za najbolji jazz alt sax (2003.) hrvatske glazbene nagrade Status. Osobno, držim da je Razumovićev stvaralački napredak na EKG-u hrvatskog jazza krenuo uzlaznom putanjom koja se dugo neće zaustaviti, novi nosači zvuka zasigurno će i nadmašiti album “In Umbra”, što je sasvim logično za glazbenika poput Razza. Veliki trud, entuzijazam i jazzistički svjetonazori, dali su nam glazbenika bez kojeg hrvatski jazz nikako ne bi bio to što jeste! – Prof. Dinko Husadžić Sansky